Tu misao je često u svom vremenu citirao i legendarni pokojni Josip Pejaković. Da je danas među nama, vjerovatno bi imao mnogo toga reći nakon tri spektakularna koncerta Dine Merlina u Sarajevu.
Ono što se dogodilo nije bio samo niz muzičkih nastupa. Bio je to događaj koji je Sarajevo na tri dana pretvorio u centar regije. Hiljade ljudi pristigle su iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, ali i iz zemalja regiona, Evrope i svijeta.
Mnogi su godišnje odmore prilagodili terminima koncerata, odgodili odlazak na more ili promijenili planove samo da bi prisustvovali onome što su s razlogom nazvali koncertom godine.
Takav uspjeh ne događa se slučajno. On je rezultat decenija rada, stvaranja i povjerenja koje je Dino Merlin gradio sa svojom publikom. Malo je umjetnika na ovim prostorima koji mogu okupiti desetine hiljada ljudi tri večeri zaredom u vlastitom gradu i pritom privući goste koji će puniti hotele, restorane, kafiće i ulice. To nije samo muzički, već i kulturni, turistički i ekonomski događaj.
Veličina jednog čovjeka, međutim, ne ogleda se samo u tome, nego i u činjenici koliko zna priznati veličinu drugoga. Upravo je to Dino Merlin pokazao na način koji će ostati upamćen i pričati se dugo.
Spektakularnim odavanjem počasti rahmetli Halidu Bešliću poslao je poruku koja nadilazi muziku – da najveći nemaju potrebu biti jedini veliki. U trenutku kada su stotine dronova poletjele iznad Sarajeva i na noćnom nebu iscrtale lik Halida, emocije koje su preplavile publiku teško je opisati riječima. To nije bio trenutak koji se može prepričati; to je bio trenutak koji se mogao samo doživjeti. Malo kome bi uopće palo na pamet da je takav omaž moguć, a upravo je zato ostavio tako snažan utisak.
Nažalost, kao i mnogo puta do sada, dio javnosti više je pažnje posvetio traženju mana nego sagledavanju veličine uspjeha.
Bilo je organizacijskih propusta koje treba analizirati i otkloniti. Bilo je i onih koji su kupovali ulaznice od neovlaštenih preprodavača, pa ostali s falsifikovanim kartama. Takvi slučajevi jesu problem, ali teško mogu biti argument protiv samog događaja. Naprotiv, oni su podsjetnik koliko je važno kupovati karte isključivo putem ovlaštenih prodajnih mjesta.
Povela se rasprava i o cijeni flaše vode od pet konvertibilnih maraka. Svako ima pravo da smatra da je to skupo. Međutim, gotovo da ne postoji veliki koncert ili festival na kojem je dozvoljeno unošenje vlastite hrane i pića. To nije pravilo koje je izmišljeno zbog Dine Merlina niti zbog Sarajeva, nego praksa koja postoji na velikim događajima širom svijeta. O tome se može raspravljati, ali to ne može zasjeniti činjenicu da je organizovan događaj na svjetskom nivou koji će se dugo pamtiti.
Čini se da se Sušićeva rečenica iznova potvrđuje. Kada neko iz Bosne i Hercegovine napravi nešto veliko, često se prvo traži razlog da se taj uspjeh umanji. Kao da nam je lakše brojati greške nego priznati veličinu onoga što je postignuto.
A činjenice su jednostavne. Sarajevo je tri dana živjelo punim plućima i danas nas energija ista drži, pjevaju se Merlinove pjesme i prepričava se kako je bilo, a bilo je fenomenalno. Grad je bio ispunjen gostima, emocijama i muzikom.
Dino Merlin je još jednom pokazao da pripada samom vrhu regionalne muzičke scene i da njegovo ime već odavno nadilazi granice Bosne i Hercegovine.
Zato, umjesto da pamtimo isključivo cijenu vode ili pojedinačne propuste, možda bi bilo poštenije zapamtiti da je jedan Sarajlija, Bosanac uspio okupiti desetine hiljada ljudi u svom gradu, odao počast drugom velikanu na način koji će ostati zapisan u historiji domaćih koncerata i poslao sliku Sarajeva u cijeli region i svijet. A to je uspjeh koji zaslužuje priznanje, a ne umanjivanje! Hvala Dino i da dočekamo ponovo da zapjevaš sa Koševa!
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.