Masa vrućeg vazduha koja se s područja sjeverne Afrike proširila pod visokim pritiskom prema sjeveru donijela je u drugoj polovini maja temperature koje su mjestimično i do 15 stepeni Celzijusa iznad sezonskog prosjeka.
Visokotlačni sistem koji meteorolozi nazivaju „toplotnom kupolom” stoji nepomično nad zapadnom Evropom i blokira dolazak hladnijih atlantskih masa, zadržavajući suhi i vrući vazduh danima na istom mjestu. Stručnjaci objašnjavaju da je nebo potpuno otvoreno i bez oblaka, te da je riječ o stabilnoj masi zraka koja spušta toplinu prema površini i odnosi vlagu, zbog čega vazduh nije samo topao, već i izrazito suh.
Pali rekordi širom Evrope
Velika Britanija je zabilježila najtopliji majski dan otkako postoje nacionalna mjerenja, nakon što je termometar u londonskom Kew Gardensu pokazao 34,8°C, čime je srušen rekord od 32,8°C koji je stajao još od 1922. godine. Francuska je istog dana zabilježila najtopliji majski dan u cjelokupnoj istoriji mjerenja, s temperaturama između 33°C i 36°C širom zemlje, dok se u Irskoj rekord popeo na 28,8 stepeni.
U Portugalu je izmjereno čak 40°C, a u Španiji se do kraja sedmice očekuje vrhunac od 38°C. Italija je zbog ekstremnih uslova uvela zabrane rada na otvorenom u najtoplijem dijelu dana, između 12:30 i 16:00 sati, što su mjere koje se u prethodnim godinama nisu uvodile prije juna. U Njemačkoj i na dijelu Balkana temperature su takođe premašile 30 stepeni, dok se Belgija priprema za vlastite rekorde do vikenda.
Ekstremne temperature odnijele i prve žrtve
Ovaj rani talas vrućina već ima fatalne posljedice širom kontinenta. U Parizu je muškarac preminuo tokom trke na 10 kilometara, dok je još desetorica trkača hospitalizovano u kritičnom stanju. Prema dostupnim informacijama, širom Evrope zabilježeno je najmanje sedam smrtnih slučajeva koji se direktno ili indirektno povezuju s ekstremnom vrućinom, uključujući i najmanje pet utapanja.
Dok se plaže na jugozapadu Francuske pune znatno ranije nego što je uobičajeno, poljoprivrednici izvještavaju o prisilno ubrzanoj žetvi. Zbog ozbiljnosti situacije i potrebe za koordinacijom hitnih vladinih mjera, u Francuskoj je sazvan i vanredni krizni sastanak s ključnim ministrima kako bi se odgovorilo na ovu klimatsku anomaliju.
Ono što meteorologe i klimatologe posebno zabrinjava nije sam talas vrućina, nego širi kontekst u kojem se on dešava. Evropa je kontinent koji se najbrže zagrijava na cijeloj planeti. I dok je Zemlja od predindustrijskog doba postala toplija za prosječnih 1,4°C, Evropa bilježi znatno veći skok i toplija je za čak 2,4°C, prema zvaničnim podacima Evropske službe za klimatske promjene Copernicus.
Stopa zagrijavanja ipak nije jednaka u svim dijelovima kontinenta. Istočna i jugoistočna Evropa, kao i područje Alpa, zagrijavaju se tempom od 0,5°C do jednog stepena po deceniji, dok zapadna Evropa bilježi nešto sporiji rast, između 0,2°C i 0,5°C u istom periodu. Na samom vrhu ove zabrinjavajuće ljestvice nalazi se norveški arktički arhipelag Svalbard, koji predstavlja jedno od mjesta koja se najbrže zagrijavaju na Zemlji, sa porastom od čak 1,5°C do 2°C po deceniji.
Zašto se Evropa zagrijava brže od ostatka svijeta
Iza ove drastične razlike u odnosu na ostatak planeta stoji nekoliko prirodnih mehanizama koji se međusobno pojačavaju. Evropa je geografski direktno povezana s Arktikom, koji se zagrijava još brže i već se nalazi na 3,2°C iznad predindustrijskog nivoa. Kako se arktički led ubrzano topi, on otkriva tamne površine mora i kopna koje, umjesto da odbijaju sunčevu toplinu nazad u svemir, počinju da je upijaju.
Ovaj proces je u nauci poznat kao albedo efekat – otapanje morskog leda dovodi do veće apsorpcije topline, što zauzvrat dodatno zagrijava vodu i ubrzava topljenje preostalog leda. Isti ovaj krug odvija se i u evropskim planinskim predjelima i nizinama, gdje je snježni pokrivač zimi sve tanji, što izlaže tamno tlo koje onda intenzivno upija sunčevu svjetlost.
Neočekivana nuspojava čistijeg vazduha
Dodatni i pomalo neočekivani doprinos ubrzanom zagrijavanju dolazi od poboljšanja kvaliteta vazduha na kontinentu. Stroži evropski propisi su od osamdesetih godina prošlog vijeka značajno smanjili emisiju aerosola, odnosno sitnih čestica koje lebde u atmosferi. Iako su te čestice izuzetno štetne za zdravlje respiratornog sistema, one su istovremeno imale i efekat hlađenja planete jer su odbijale sunčevu svjetlost i činile oblake refleksivnijima.
Njihovim drastičnim smanjenjem, veća količina sunčevog zračenja sada dopire direktno do površine Zemlje. Slična dinamika nedavno je uočena i na globalnom nivou, kada su međunarodni propisi ograničili emisiju sumpor-dioksida iz brodskog goriva, što je prema mišljenju istraživača dodatno ubrzalo globalno zagrijavanje u posljednjih nekoliko godina.
Granica od 1,5 stepeni postaje trajna stvarnost
Svi ovi faktori zajedno jasno se oslikavaju u globalnim statistikama. Godina 2025. ostala je zabilježena kao treća najtoplija u istoriji mjerenja, čime se nastavio niz u kojem su posljednjih jedanaest godina redom najtoplije ikada dokumentovane. Po prvi put, globalne temperature su tri uzastopne godine u prosjeku premašile granicu od 1,5°C iznad predindustrijskog doba, što je prag koji je Pariški sporazum definisao kao kritičnu tačku preokreta.
Čak 770 miliona ljudi širom svijeta doživjelo je tokom 2025. godine istorijski najtoplije uslove u mjestima gdje žive, dok nigdje na planeti nije zabilježen rekordno hladan godišnji prosjek. Stručnjaci iz Copernicusa upozoravaju da bi granica od 1,5°C mogla postati trajna realnost već do kraja ove decenije, što je čak deset godina ranije nego što su prve procjene predviđale. Globalnim naporima za smanjenje emisija štetnih gasova dodatni udarac zadalo je i povlačenje Sjedinjenih Američkih Država, drugog najvećeg svjetskog zagađivača, iz temeljnog UN-ovog klimatskog sporazuma.
Život u klimi za koju infrastruktura nije spremna
Iz klimatske službe Copernicus poručuju da temperature neumoljivo rastu i da nas u narednim godinama sigurno očekuju novi rekordi. Događaji poput velikih toplotnih talasa, koji su donedavno bili prava statistička rijetkost i dešavali se jednom u stotinu godina, sada se prema procjenama ponavljaju svakih trideset godina ili čak češće.
Zbog toga su i britanski klimatski savjetnici uputili oštro upozorenje vladi, naglašavajući da je kompletna država i njena infrastruktura – od škola i bolnica do saobraćajnih mreža – izgrađena za klimu koja više jednostavno ne postoji. Klimatske promjene u akciji više nisu teorijski koncept, već postaju nova norma koju svakodnevno osjećamo na sopstvenoj koži.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.