Govoreći o fenomenu nasilja kroz historiju, Malešević je naglasio da je uvriježeno mišljenje kako su ratovi i organizirano nasilje oduvijek bili sastavni dio ljudskog društva, iako historijska i antropološka istraživanja pokazuju drugačije.
Između ostalog, poseban fokus predavanja bio je na organiziranom nenasilju, temi koja je, kako je naveo, mnogo manje istraživana od organiziranog nasilja.
– Nenasilje nije pasivnost niti spontano stanje društva. Ono zahtijeva organizaciju, kolektivno djelovanje i društvenu mobilizaciju. Mnogo je teže organizirati ljude oko ideologije nenasilja nego oko nasilja – naglasio je.
Kada je u pitanju savremeno društvo, Malešević je upozorio da se nasilje danas često normalizira kroz politiku, medije i digitalni prostor.
– Države su historijski nastajale kroz monopol nad nasiljem, zbog čega je nenasilje gotovo uvijek predstavljalo oblik otpora. Danas živimo u vremenu u kojem se nasilje normalizira, dok se nenasilni pokreti često marginaliziraju – rekao je, podsjećajući na velike globalne nenasilne pokrete poput protesta protiv rata u Vijetnamu.
U odgovoru na pitanje šta ljude i društva vodi ka nasilju, Malešević je istakao da savremena sociološka istraživanja odbacuju ideju da je nasilje biološki urođeno.
– Ljudi su uglavnom slabi kada je riječ o neposrednom nasilju. Da bi nasilje postalo masovno, ono mora biti organizirano, institucionalizirano i ideološki opravdano. Strah igra ključnu ulogu u mobilizaciji nasilja – istakao je.
Dodao je da organizirano nasilje opstaje zahvaljujući mehanizmima kolektivne pripadnosti i moralne ucjene.
– Institucije, države, paravojne organizacije, pa čak i kriminalni karteli koriste osjećaj pripadnosti porodici, grupi ili naciji kako bi mobilizirali ljude da čine ono što inače ne bi činili – upozorio je.
Govoreći o društvima opterećenim ratnim naslijeđem, Malešević je naglasio da stalna politizacija trauma i viktimizacije može zaustaviti društveni razvoj.
– Nove generacije često se socijaliziraju kroz prošle ratove i obavezuju se da nastave živjeti unutar tih podjela. Sjećanje na tragedije je važno, ali je problem kada se ono koristi za svakodnevne političke svrhe – rekao je, dodajući da BiH nije jedina zemlja suočena s tim problemom.
Posebno je upozorio i na rastući problem femicida i porodičnog nasilja, koji, kako je naveo, i dalje ne dobijaju dovoljno pažnje ni istraživačke podrške.
– Femicid je ogroman problem koji se često tretira kao prihvatljiva društvena norma. Ljudi se nakratko zgroze, a onda sve brzo padne u zaborav – istakao je.
Na kraju predavanja Malešević je poručio da je izlazak iz ciklusa nasilja moguć jedino kroz obrazovanje, jačanje društvenih pokreta i bolje razumijevanje mehanizama nasilja i nenasilja.
– Kada ljudi više razumiju dinamiku nasilja i nenasilja, tada mogu i djelovati. Potrebno je više obrazovanja, više društvenih inicijativa i snažniji društveni pokreti koji će se suprotstaviti normalizaciji nasilja – zaključio je.
Akademik Mirko Pejanović osvrnuo se na bogatu biografiju prof. Maleševića kazavši da je riječ o jednom od najznačajnijih savremenih sociologa koji se bavi nasiljem, nenasiljem, nacionalizmom i društvenom moći.
Malešević je redovni profesor komparativne historijske sociologije na University College Dublin te viši saradnik na CNAM-u u Parizu, redovni član Kraljevske irske akademije i Academia Europaea te domaći član ANUBiH-a. Autor je brojnih knjiga i više od 150 naučnih radova, a njegov rad preveden je na 14 jezika, saopćeno je iz ANUBiH-a.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.