Riječ je o njenoj trećoj zbirci poezije, snažno vezanoj za Sarajevo, grad koji se u njenim stihovima pojavljuje kao utočište, svjedok i saputnik kroz najteže životne trenutke.
Zbirka sadrži 57 pjesama koje na duboko ličan, ali istovremeno univerzalan način govore o snazi žene suočene s teškom bolešću. U trenucima borbe sa karcinomom dojke, tokom operacija i iscrpljujućih terapija, autorica nije posegnula samo za medicinskim metodama liječenja — već i za pisanjem kao unutrašnjim osloncem. Upravo u tom prostoru između bola i nade nastajali su stihovi koji su, kako sama ističe, postali njen najjači lijek.
Pisanje za Igbalu Šaćirović nije bilo tek bilježenje emocija, već čin preživljavanja i oblik lične terapije. Svaka pjesma predstavljala je način da se bol artikuliše, da se strah preobrazi u snagu, a neizvjesnost u vjeru. Dok su medicinski tretmani djelovali na tijelo, stihovi su liječili dušu — tiho, ali snažno, dajući joj energiju da izdrži i najteže dane. U trenucima kada je fizička iscrpljenost bila neizbježna, pisana riječ postajala je prostor slobode, mjesto gdje bolest nije imala posljednju riječ.
Njeni stihovi nisu samo refleksija patnje, nego i svjedočanstvo odlučnosti da se, uprkos svemu, zadrži vedrina duha. Čak i kada se vraćala s terapija, kako sama kaže, trudila se da osmijeh ne izostane, kako svoje teškoće tokom borbe nebi prenijela na porodicu. Upravo ta unutrašnja snaga i potreba da zaštiti najbliže dodatno su je vodili ka pisanju — kao sigurnom prostoru u kojem je mogla iskreno proživjeti sve ono što drugima nije željela pokazati.
Put do pobjede nad bolešću, kako naglašava, bio je popločan stihovima koji su dolazili iz najdubljih slojeva njenog bića. Ti stihovi nisu nastajali planski — oni su se, gotovo spontano, rađali iz potrebe da se izdrži, da se preživi i da se pronađe smisao u borbi. Upravo zato autorica s pravom kaže da su joj bili jači lijek od svakog medikamenta koji je primila tokom liječenja.
-Željela sam svoje iskustvo podijeliti sa drugima i stihovima ohrabriti one koji prolaze kroz slične borbe da ne odustaju, ističe Igbala Šaćirović. Pisanje mi je pomoglo da sačuvam vjeru i da, uprkos svemu, gledam naprijed. Svaka pjesma bila je moj mali korak ka ozdravljenju.
Iako je prvobitno mislila da će njena prva zbirka „Sarajevski san“ ostati jedino književno djelo, iskustvo kroz koje je prošla probudilo je još snažniju potrebu za pisanjem. Nova zbirka upravo je dokaz te potrebe — potrebe da se progovori o snazi, hrabrosti i nepokolebljivoj volji za životom.
Promocija, koju će moderirati novinar Almir Bičakčić, počinje u 17 sati, a pored autorice, o ovom značajnom djelu, kao promotori, govorit će književnica Saida Škapur i novinarka Jasmina Ćebo.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.