Dok se u hodnicima Parlamenta Federacije BiH lome koplja oko vlasništva, upravljanja i zakonskih okvira, ključna pitanja ostaju da lebde u zraku: Da li ono što je bitno, pod svaku cijenu, mora da ide hitno?
I da li u potrazi za alternativom ruskom gasu, svjesno ili nesvjesno, biramo novi oblik zavisnosti?
Između poslaničkih “da” i “ne”, u jeku još jedne sjednice sa predznakom “istorijska”, američki kapital stoji na granici BiH, spreman za ulazak. No, domaća politička arena, opterećena sumnjama i kritikama, i dalje traži balans između stranog investitora i državnog zemljišta.
Pogled iz Washingtona “SAD nikada ne ostavlja partnere”
Jučer smo o ovoj temi razgovarali sa Joshuom Volzom, specijalnim izaslanikom za globalnu energetsku integraciju Ministarstva energetike SAD-a. Na naš upit o porijeklu gasa i potencijalnom monopolu, Volz je u prostorijama Američke ambasade u Sarajevu bio jasan:
“Južna interkonekcija će moći provoditi gas odakle god BiH izabere. Nikada nismo bili u situaciji da ne možemo osigurati isporuku gasa za koji smo se obavezali. Čak i u slučaju prirodnih nepogoda ili globalnih izazova, SAD nikada nisu propustile isporuku svojim partnerima. Izbor građana BiH je od koga će kupovati energente.”
Ipak, dok Volz uvjerava u stabilnost američkog partnerstva, domaći akteri moraju riješiti pravni čvor koji koči početak radova.
Danas o ovoj izuzetno značajnoj temi, ali iz ugla zakonodavne vlasti, razgovaramo sa Belminom Zukanom, zastupnikom u Parlamentu Federacije BiH. Fokusiramo se na izmjene Zakona o Južnoj plinskoj interkonekciji, koje su postale jabuka razdora između koalicionih partnera, ali i test za suverenitet domaćih energetskih preduzeća.
Istakli ste da usvojene izmjene zakona nisu savršene, ali su bile nužne. Možete li precizirati koji su to konkretni “nedostaci” na koje ste pristali kako bi se zakon usvojio u datim okolnostima?
Zukan: Idealno rješenje bi bilo da BH-Gas bude kompanija koja realizuje ovaj projekat. Ipak, pokazalo se da u ovom trenutku BH-Gas nema kapaciteta da realizuje ovaj projekt u roku koji je potreban građanima Federacije BiH, a to je do kraja 2027. godine.
Naveli ste da je upitno snabdijevanje ruskim gasom već od januara iduće godine. Da li su usvojene izmjene zakona dovoljne da se spriječi energetski kolaps u Federaciji BiH u kratkom roku?
Zukan: Prema pravilima Evropske unije, od jeseni 2027. godine uvoz plina iz Rusije će biti obustavljen. Veliki broj domaćinstava u Sarajevu, ali i Visokom, kao osnovni energent za grijanje koristi upravo ruski plin. Također, značajna industrija ovisi o plinu. Usvojenim izmjenama omogućavamo znatno bržu realizaciju ovog projekta, budući da jedna kompanija finansira, projektuje i gradi cijeli projekt.
Kritike iz nevladinog sektora upućuju na potencijalnu neustavnost rješenja. Na čemu Ministarstvo pravde FBiH i bivše sudije Ustavnog suda temelje tvrdnju da je ovakav zakon u skladu s najvišim pravnim aktom?
Zukan: Bilo koji zakon koji Vlada FBiH uputi u Parlament FBiH mora dobiti saglasnost Ministarstva pravde FBiH o usklađenosti sa pravnim sistemom. Budući da je zakon došao u Parlament kao prijedlog Vlade, podrazumijeva se da je dobio potrebne saglasnosti. Osim toga, važno je napomenuti i posebne okolnosti u kojima se i zbog kojih se ovaj zakon donosi. To daje pravo Parlamentu FBiH da donese ovakav propis kako bismo stvorili pretpostavke za realizaciju projekta koji Federaciju BiH spašava od energetskog kolapsa.
Ranije procjene govorile su o roku od 6 do 7 godina za izgradnju. Na koji način će ovo novo, “nužno rješenje”, skratiti taj proces i kada građani realno mogu očekivati prvi gas iz Južne interkonekcije?
Zukan: BH-Gas bi prilikom realizacije ovog projekta morao provesti međunarodni tender za izgradnju Južne interkonekcije. Samo na primjeru CIK-a i nabavke uređaja za modernizaciju izbornog procesa vidimo koliko takvi tenderi traju. S druge strane, privatna kompanija koja je označena zakonom kao investitor može puno brže realizovati projekt, budući da neće morati provoditi dugotrajne postupke izbora izvođača i projektanata, ali i uzimajući u obzir da već ima riješenu finansijsku konstrukciju za realizaciju. Budući da od kraja 2027. godine vrlo vjerovatno nećemo više imati pristup ruskom plinu, to je logičan rok za realizaciju ovog projekta.
Južna interkonekcija otvara vrata za plin sa Krka i iz Azerbejdžana. Koliko je Federacija BiH trenutno spremna za pregovore o cijenama sa tim dobavljačima u odnosu na trenutnu cijenu ruskog gasa?
Zukan: Cijenu plina će, osim tržišnih kretanja, određivati i naša sposobnost da trošimo veće količine. Zbog toga je kao jedna od opcija navedena i izgradnja tri dodatne termoelektrane na plin, snage po 400 MW. Na ovaj način bismo značajno povećali potrošnju plina u FBiH i time direktno uticali na pregovaračku poziciju i samu cijenu plina.
Spomenuli ste gasifikaciju Srednjobosanskog kantona i dionicu prema Tuzli. Da li za ove dodatne pravce već postoji osiguran budžet ili će se tražiti novi izvori finansiranja?
Zukan: Zakonom je propisano da je investitor ovog projekta kompanija AAFS Infrastructure and Energy d.o.o. Sarajevo, koja je u svojoj ponudi već navela da će projekt finansirati 30% iz vlastitih sredstava, dok će ostalih 70% obezbijediti putem kreditnog aranžmana. Shodno tome, izgradnja Južne interkonekcije neće predstavljati finansijsko opterećenje za budžet Federacije BiH.
7Priznali ste da biste preferirali redovnu proceduru izbora investitora. Koje su konkretne opasnosti od zaobilaženja standardnih procedura i kako planirate osigurati nadzor nad realizacijom projekta od 200 miliona maraka?
Belmin Zukan: Zakonom koji je prihvatio Predstavnički dom već su predviđeni neki od mehanizama zaštite javnog interesa i nadzora nad ovim projektom. Nadalje, ovi mehanizmi će biti detaljno propisani ugovorom između Vlade FBiH i investitora. Važno je naglasiti i da Vlada FBiH nije imala drugu konkretnu ponudu za potencijalnog koncesionara u ovom trenutku.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.