Njen slučaj pokrenuo je raspravu o ulozi tehnologije u medicini, ali i o opasnostima samostalnog dijagnosticiranja.
Phoebe Tesoriere, 23-godišnja bivša učiteljica iz Cardiffa, unijela je svoje simptome – među kojima su bili ukočenost nogu i gubitak kose – u ChatGPT.
AI alat je sugerisao da bi se moglo raditi o nasljednoj spastičnoj paraplegiji (HSP). S tim saznanjem otišla je svom porodičnom ljekaru, a genetičko testiranje kasnije je potvrdilo da boluje od kompleksnog kvadriplegičnog tipa ove rijetke bolesti.
Četiri godine borbe i pogrešnih dijagnoza
Nasljedna spastična paraplegija je skupina rijetkih nasljednih poremećaja koji uzrokuju progresivnu slabost i ukočenost mišića nogu, a simptomi se s vremenom pogoršavaju. Kod Phoebe je stanje toliko napredovalo da sada utječe na sva četiri ekstremiteta. Zbog bolesti više ne može raditi kao učiteljica za djecu s poteškoćama u razvoju.
Prije nego što je dobila tačnu dijagnozu, provela je četiri godine slušajući različita objašnjenja za svoje simptome. Ljekari su joj, između ostalog, dijagnosticirali anksioznost i Toddovu paralizu, stanje u kojem se noge mogu ukočiti nakon napada. Frustrirana nedostatkom odgovora, odlučila je postaviti pitanja ChatGPT-u, što ju je konačno dovelo do istine.
“Bio je to gorko-slatki trenutak. Godinama su mi govorili da je sve to anksioznost, a onda u nekoliko sedmica saznate da imate bolest koja će vam promijeniti cijeli život”, rekla je Phoebe. “Sretna sam što napokon imam dijagnozu jer sve sada ima smisla, ali radije bih da je bilo šta drugo, samo ne ovo.”
Život s neizlječivom bolešću
Njeni problemi s hodanjem počeli su još u djetinjstvu, ali su se u početku pripisivali nedostatku čašice lijevog kuka, što je kasnije sanirano operacijom. Međutim, problemi s abnormalnim hodom su se nastavili. Nakon jednog napada 2025. godine, provela je 48 sati u komi, a nakon otpuštanja iz bolnice primila je pismo u kojem je stajalo da je, u slučaju povratka, treba tretirati kao pacijenticu s mentalnim poteškoćama.
“Ljudi misle ‘ona samo ne može hodati’ ili ‘barem nije povreda kičmene moždine’. Ali jeste, i progresivno je”, objasnila je. “Noću moram nositi udlage na rukama kako bih ih održala funkcionalnim što je duže moguće. Liječenja nema; ljekari se nadaju da mogu usporiti napredovanje, ali ga ne mogu zaustaviti.”
Ova bolest nosi i druge rizike, poput problema s govorom i rane demencije. “To je toliko rijetka bolest da niko ne zna za nju, a moj tip je jedan od najrjeđih”, dodala je.
Uloga umjetne inteligencije i prikupljanje pomoći
Iako je u njenom slučaju umjetna inteligencija bila ključna, stručnjaci upozoravaju na opasnosti ovakvog načina samodijagnosticiranja. Studije provedene početkom 2026. godine pokazale su da veliki jezički modeli, poput ChatGPT-a, daju netočne medicinske dijagnoze u otprilike 65,6 posto slučajeva kada ih koriste nestručnjaci. Uprkos tome, više od 70 posto korisnika interneta koristi AI ili pretraživače za “preddijagnozu” prije posjete ljekaru, piše Mirror.
Njena sestra Yasmin pokrenula je humanitarnu akciju za prikupljanje sredstava za kupovinu specijaliziranih invalidskih kolica. “Potreban mi je poseban naslon za kolica kako bih podržala kičmu i spriječila njeno daljnje propadanje. Želim ostati nezavisna što je duže moguće, a s kolicima koja nudi javno zdravstvo to nije izvodivo”, rekla je Phoebe.
Iz zdravstvene uprave Cardiffa i Valea poručili su da im je žao zbog iskustva koje je Phoebe imala te prepoznaju koliko je proces dobivanja dijagnoze bio težak za nju i njenu porodicu, ali su odbili dalje komentarisati ovaj slučaj.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.