Ima ona poslovica: “Siromahu je dobro kada mu komarac ili ćumorka uleti u ….” . E baš mu tako dođe. To je nešto kao topli obrok od 300 KM za šest mjeseci ili 50 KM mjesečno. Nije obavezno. Šta reći? Ništa, jer je to kao “sveta vodica” ili “zapis”. Elem, tako mu to dođe. Zašto praviti dramu. Što bi rekli ovi iz vlasti to mu dođe kao mjera. Može biti socijalna, politička, finansijska.
Ona ekonomska može biti ” malo” ili ” teke”. S toga sve ostaje isto. Ostaje ono glavno. Vlada to nekako kao da skriva. Umjesto oštre kampanje , tek se vide naznake onog što nam sleduje. To je platni promet i bezgotovinski sistem plaćanja. Grube procjene pokazuju da se u finansijskim transakcijama krije najmanje 30 – 40 % DBP.
Ako bi se ovaj procenat sveo na 20% , to bi dalo najmanje 15% DBP-a. U javnom novcu to je najmanje 50% od 6 milijardi što je najmanje 3 milijarde KM u BiH. Tako bi u Federaciji BiH fiskalni kapacitet morao biti povećan realno za najmanje 2 milijarde KM. Upravo toliko nam fali da se ne zadužujemo, ali da povećamo konkuretnu sposobnost realnog sektora (stanovništva, preduzeća, javnog sektora). Nauka o javnim finansijama je ozbiljna disciplina.
Ona nije za amatere i volontere. To je disciplina za ” vrhunske igrače”. S toga se postavlja ozbiljno pitanje u vezi pohvaljenog poteza od 300 KM. To mu dođe kao aspirin od 50 miligrama da “prorijedi novčani krvotok”. Za one milijarde KM treba hiruški zahvat sa oštrim i preciznim noževima. Valjalo bi nešto i “osjeći”. To bi bio izliječenje. Bez toga nema rješenja. Dilema je samo da li smo za to spremni. Očito “aspirin” od 300 KM ima umirujuće dejstvo. Uzrok “bolesti” ostaje.
Rješenje će morati doći. Tako kaže struka i nauka.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.