Ekonomija

Gavran o srbijanskim carinama: VTK bi trebala vršiti pritisak na bh. institucije, a ne djelovati kao Savjet bezbjednosti UN

Vlada Srbije je od 1. januara uvela ograničenja na uvoz određenih proizvoda od željeza i čelika iz Bosne i Hercegovine, uvodeći tarifne kvote i carinu od 50% nakon što se kvote popune.

igor gavran ekonomista
FOTO: FACEBOOK / IGOR GAVRAN

Ova mjera, koja traje do kraja juna, već izaziva zabrinutost među bh. proizvođačima i privrednicima, jer prijeti direktnim posljedicama po izvoz, zapošljavanje i stabilnost sektora.

U razgovoru koji slijedi, razgovaramo sa ekonomskim analitičarem Igorom Gavranom o realnim posljedicama ove odluke, problemima u raspodjeli kvota i mogućim koracima koje Bosna i Hercegovina može poduzeti kako bi zaštitila svoje proizvođače.

Na pitanje da li Bosna i Hercegovina ima mehanizme ili planove za ublažavanje posljedica novih carina Srbije na domaće privrednike, Gavran ističe:

„Definitivno, ova odluka je donesena suprotno svim mogućim kriterijima, prije svega usprotivila se sporazumu CEFTA o slobodnoj trgovini koji imamo sa Republikom Srbijom, što je direktno kršenje sporazuma. Također, odluka je suprotna međunarodnim odnosima i trgovinskim pravilima, s obzirom da nije bilo ni upozorenja ni angažmana. Sama odluka je dokument od nekoliko stranica koji ne nudi nikakve argumente za njen donošene, ne poziva se ni na CEFTA sporazum, ni na Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, niti na bilo koja pravila vanjskotrgovinske organizacije. Navodi se samo pravo iz Ustava Republike Srbije, a kao razlog se spominje zaštita njihovog sektora, bez objašnjenja šta je ugrozilo taj sektor. Ova odluka djeluje kao izgovor za klasični protekcionizam. BiH je, međutim, mogla vrlo lako djelovati putem mehanizama CEFTA u smislu protesta, zahtjeva za konsultacije i uklanjanje ove mjere. Ako to ne polazi za rukom, imamo puno pravo razmišljati o kontramjerama, gdje bi mi mogli ograničiti uvoz određenih proizvoda na isti način.“

Pročitajte još

O tome da li postoji prostor za diplomatske pregovore ili intervenciju regionalnih i međunarodnih institucija kako bi se izbjegao ozbiljan negativni uticaj na BiH, Gavran odgovara:

„Svi već odavno znamo da BiH nije ispunila uslove za Plan rasta, dok Srbija jeste. Ova odluka je upravo suprotna obavezama iz Plana rasta, koji je jedan od bitnijih stubova regionalne saradnje, a ovim se taj princip narušava. Po mom mišljenju, Evropska unija mogla bi i trebala intervenisati – ne samo zbog svojih izvoznika pogođenih ovom odlukom, već i zbog narušavanja regionalne saradnje. EU bi efikasnije mogla djelovati od BiH, npr. blokiranjem određenih sredstava dok se odluka ne preispita ili ne ukloni.“

Komentarišući tvrdnje da bh. vlasti nisu dovoljno brzo reagovale na ovu odluku i time ugrozile domaću privredu, Gavran kaže:

„Bh. vlasti nisu nikako reagovale. Vrlo često se naše institucije bave sporednim pitanjima u međunarodnim odnosima ili samo poziraju. Ponekad se više oglašavaju o stvarima koje nemaju direktnog uticaja na nas, poput situacije u Venecueli ili na kraju svijeta, dok su ključna pitanja zanemarena. Čak i oni koji bi trebali predstavljati privredu, poput Vanjskotrgovinske komore, izražavaju zabrinutost na način koji je više savjetodavan, nego aktivan. Oni bi trebali vršiti pritisak na bh. institucije, a ne djelovati kao Savjet bezbjednosti UN.“

Zašto još uvijek nemamo jasnu strategiju Ministarstva vanjske trgovine BiH za zaštitu domaćih proizvođača, Gavran odgovara:

„Ubjeđen sam da stručnjaci u Ministarstvu imaju pripremljene dokumente i bili bi spremni reagovati pod pritiskom. Međutim, ključni ljudi u ministarstvu ne mogu djelovati bez ministra. Ministru je, kako sam rekao, susjedna država draža od naše, što nije politiziranje – to je ono što i sam ministar priznaje. Zato ne mogu kriviti cijelo ministarstvo; tamo zaista postoje ljudi koji znaju i mogu, ali nemaju odobrenje za akciju.“

Na kraju, upitan da li ovakve odluke Srbije predstavljaju namjerni pritisak na BiH ili su isključivo ekonomske prirode, Gavran ističe:

„U ovom konkretnom slučaju ne bih rekao da je odluka donesena radi Bosne i Hercegovine, jer se odnosi i na drugi set proizvoda koji se ne uvoze kod nas i pogađa i druge zemlje. Međutim, Srbija je imala mogućnost da, u skladu sa CEFTA sporazumom, izuzme članice CEFTA iz ove odluke i optereti samo one koji nisu u CEFTI – što bi bio znak dobre volje. Takav gest prema BiH najčešće izostaje. Ako odluka nije zlonamjerna prema BiH, onda je u najmanju ruku odsustvo brige i pozitivnog interesa.“