Magazin

Zašto se odrasla djeca emocionalno udaljavaju od roditelja?

Rečenica „Ali imao/la si dobro djetinjstvo“ često izlazi iz usta roditelja kada im odraslo dijete pokušava objasniti koliko je bilo nesretno tokom odrastanja.

FOTO: SHUTTERSTOCK/PEXELS
FOTO: SHUTTERSTOCK/PEXELS

Iako se ovo može činiti kao logična obrana, psihologinja Samantha Rodman Whiten tvrdi da je činjenica da dijete uopće govori o onome što je bilo loše zapravo, pomalo iznenađujuće, pozitivan znak. To znači da dijete pokušava iskomunicirati svoju tugu i bijes a ne bi to činilo da vas ne smatra važnom osobom u svom životu, piše YourTango.

Pročitajte još

Potreba za empatijom, a ne odbranom

Vaše odraslo dijete toliko cijeni vaš odnos da duboko čezne za vašom empatijom i potvrdom svoje perspektive. Kada ne možete saslušati njihovo viđenje djetinjstva i suprotstavljate se njihovoj stvarnosti vlastitim dokazima o „dobrom djetinjstvu“, veza može ozbiljno oslabiti.

Promjena koja najvjerovatnije pomaže jeste razvijanje nove, objektivnije perspektive o djetinjstvu – i vašem, i djetetovom.

Put prema rješenju

Najbolji način za to je terapija koja se fokusira na vašu porodicu porijekla i kako je vaše odrastanje oblikovalo odnose s vašim djetetom. Ovaj proces zahtijeva predanost, introspektivan rad i spremnost na preuzimanje odgovornosti za vlastiti doprinos otuđenju.

Rad uključuje:

dublje razumijevanje vlastitog odgoja,

učenje alternativnih načina razmišljanja o odnosu roditelj-dijete,

stjecanje konkretnih strategija za drugačiju komunikaciju.

Iako je težak, ovaj rad je izuzetno ispunjavajući jer pomaže u razumijevanju sebe u službi poboljšanja odnosa s onima koje najviše volite. Ako vam je vaše odraslo dijete poslalo ovaj tekst, to je izuzetan znak – pokazuje da je uloženo u odnos i nada se da ste i vi.

Zamka polarizacije

Važno je razumjeti da nijedno djetinjstvo nije 100% dobro ili 100% loše. Što se više fokusirate na to koliko je djetinjstvo vašeg djeteta bilo „dobro“, to se dijete više osjeća prisiljeno dokazati vam loše dijelove. Ovo se naziva polarizacija – kada su dvije osobe privučene ekstremnijim pozicijama kako bi uvjerile drugu stranu u svoju perspektivu.

U praksi je polarizacija česta između roditelja i djece, ali i među supružnicima. Obje strane osjećaju duboku povrijeđenost kada druga ne može podijeliti njihova sjećanja i osjećaje. Kada konačno možete duboko razumjeti osjećaje svog djeteta o problematičnim dijelovima prošlosti, ono lakše može početi prepoznavati i pozitivne trenutke. Ta empatija može transformirati odnos.

Otuđenje nije moderan trend

Ponašanje vašeg djeteta ili otuđenje nisu samo posljedica društvenih promjena ili „modernih trendova“. Iako se često spominje da stope otuđenja rastu, to nije tačno. Otuđenje je nekada bila osjetljiva tema o kojoj se nije razgovaralo otvoreno.

Danas djeca imaju jezik da govore o otuđenju, ali teško bi se suočila s njim u prethodnim generacijama. Ideja da je otuđenje nešto novo je utješna, ali lažna – i ne pruža praktične alate za ponovno povezivanje.

Stvarnost „toksičnih“ odnosa

Kada terapeuti roditeljima pripisuju otuđenje trendovima ili modernim okolnostima, čine im medvjeđu uslugu. Otuđenje se ne događa slučajno. Neki odnosi jednostavno jesu nezdravi – a vaš odnos s odraslim djetetom vjerovatno jest ili je bio jedan od njih.

U komunikaciji roditelja i djeteta često dominiraju ljutnja, pasivna agresija, izazivanje osjećaja krivnje i borba za moć, umjesto ljubavi i pozitivnosti. Otuđenje se često događa kada su roditelji i djeca slični, bez obzira priznaje li tu sličnost ijedna strana.

Perspektiva psihologinje i djeteta

Kao psihologinja s više od desetljeća iskustva, i sama sam prošla razdoblja slabog ili nikakvog kontakta s vlastitim roditeljima. Donosim perspektivu odraslog djeteta, a ne samo otuđenog roditelja. Otvoreno sam govorila o odrastanju u domu obilježenom bračnim sukobima i problemima s mentalnim zdravljem, a veliki dio mog rada bio je usmjeren na razumijevanje utjecaja mog odgoja na vlastite odnose, uključujući i odnose s mojom djecom.

Kako pronaći pravu pomoć

Otuđena odrasla djeca često smatraju da roditelji idu terapeutima samo radi potvrde vlastite perspektive ili iz srama i panike. Ta percepcija ih udaljava jer vas vide kao sebičnu osobu, a ne roditelja koji je posvećen zdravom odnosu.

Ako započnete terapiju, važno je da to bude s terapeutom koji će vam pomoći da se promijenite na nove, konstruktivne načine, a ne samo s nekim ko vas pokušava utješiti. Duboko razumijevanje vlastite prošlosti najučinkovitiji je način za poboljšanje odnosa s voljenima. Terapija može duboko promijeniti vašu sliku o sebi i, posljedično, odnos s odraslim djetetom.