Prognoze su više nego “mrke”. Proizvodni i energetski kapaciteti su pred kolapsom. I malo upućenom je jasno šta je. Bez velikih kritika i ” posipanjem pepela po glavi” dovoljno je razborito misliti. I koliko god to pokušava razboriti prof.dr Domazet Anto u priči o reindustrijalizaciji nešto ne štima. Kako viđeh u najindustrijskim lokalnim zajednicama kao što su Gračanica i Tešanj otvaraju se najveći domaći i strani trgovački centri.
Po logici stvari val likvidacija industriskih preduzeća, rudnika i termo blokova je krenuo. To se odnosi na Ugljevik. Kakanj, Tuzlu, Lukavac, Zenicu i tako dalje. Rekli bi dobar trend koji vodi likvidaciji. Likvikdacija je samosmaknuće onog što se može revitalizirati na drugim osnovama. Ostaje pitanje da li nam je jedina ” svjetla tačka” namjenska proizvodnja. Odgovor je: “Kako se uzme” tj. ” jami”. Likvidacija je velika prilika da se “uzme šakom i kapim”. Državi na kraju ostaje saldo nula ( 0) ili ” krompir.
P.S. Nešto lično iz vlastitog iskustva. Naime. Prije 30 godina u svojim zrelim 40 – tim godinama života sam vjerovao u ” bajke i basne o revitalizaciji hemiske industrije”.
Brzo su me uvjerili da je to nemoguća misija. Nakon toga sve ” zlatne koke” su raščupane , dok prosuto perje i do današnjih dana nije skupljeno. Rezultat toga je ovo što imamo. Kako kome?
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.