Umjesto da štiti vozila, godinama je služila kao improvizirano skladište, posebno u predizbornim sedmicama, kada bi se u njenoj utrobi našlo svega osim automobila.
Nakon niza peripetija, pritisaka i poluskrivene borbe nadležnih, garaža je konačno srušena.
Ali, kako to obično biva, lakše je srušiti zidove nego navike.
Na mjestu gdje su ostali samo temelji ovog „kreativnog“ urbanističkog eksperimenta, i dalje se uredno parkira. Vozači koji su svojevremeno prisvojili taj prostor, uporno ostavljaju svoje ljubimce upravo tu, iako se samo nekoliko metara dalje nalazi potpuno uređen parking.
Ali zašto koristiti legalno, kad se može preko zelene površine, preko pješačke staze, preko svega?
Tako nekadašnji travnjak sada postaje divlji parking, pretvarajući se iz dana u dan u blatnjavi krater. A svaki novi vozač, zaobilazeći već parkirane „uzurpatore“, doprinosi ukupnom haosu i dodatno razara ono što bi trebalo biti javno dobro.
Ono što posebno bode oči jeste šutnja nadležnih.
Policija, KJKP „Park“, komunalni inspektori, svi prolaze, ali niko da reaguje. Ništa od kazni za bahatst. Izgleda da je to u Vogošći koncept rezerviran za neka druga vremena.
A sve se dešava u dvorištu ustanove koja nosi oznaku kulturne institucije. Ironija? Više nego očigledna. Jer kulturno je, izgleda, samo ono što piše na tabli.
Praksa u međuvremenu govori suprotno: Zelene površine se „oru“, uništava trotoar, a javni prostor pretvara u privatni.
I tako, na kraju, ostaje jednostavno pitanje: Da li je ovo bezobrazluk ili samo još jedan simptom mnogo dubljeg problema: Navike da se javno koristi kao privatno, a odgovornost ostavi negdje u drugoj fioci.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.