Vreća krompira 10 maraka. Vreća kupusa – isto toliko. Ljudi staju pred tezge, prebrojavaju novčanice, pa računaju koliko mogu uzeti da im ostane i za hljeb. Zimnicu ove godine sudeći prema trgovcima na sarajevskoj pijaci Ciglane rijetko da iko sprema.
Na pijacama više nema one živosti kao nekad, kad su se kupci i prodavači nadglasavali oko cijene, a kese punile domaćim povrćem. Danas se sve pretvorilo u sabiranje i oduzimanje – koliko možeš, toliko uzmeš. Sve više ljudi kupuje „na šaku“, „na kilo manje“ ili jednostavno – ne kupuje.
Prodavači i sami kažu: „Mi ne možemo jeftinije od ovoga što nudimo, a trgovački lanci nas uništiše. Neće od nas naručiti domaćeg krompira, mrkve, paprike, nego ode uvozi iz drugih zemalja. I koja je to računica da mi neko hoće reći, od nas seljaka neće da naruče, a možda imamo da ih obezbijedimo, a jok, ode i uvozi i naravno spusti cijenu da mi ne možemo zaraditi nikako. Apelujemo na građane da im ne bude mrsko doći na pijacu i kupiti domaće, a ne uvozno, jer ako se ovako nastavi, mi ćemo propasti“.
I sve je lančana reakcija. Dizel, đubrivo, ambalaža, sve cijenu idu gore. Ali na kraju, teret tog lanca pada na onog koji nema izbora – običnog građanina.
Vreća krompira za 10 KM i vreća kupusa za 10 KM – simbol su današnjeg Sarajeva. I neko će reći šta je cener za vreću krompira, vjerovatno nije puno za onoga ko nije u kreditu, nema djece, a ima platu da ne razmišlja od 1-og do 1-og. I nije slika Sarajeva bijesna auta na cesti, već pijaca, sporedne ulice i mahale gdje običan građanin koji nema poznanika u politici zna kako je živjeti mjesec dana. Ali itekako je do nas, trebamo mijenjati tek toliko koliko je do nas sami.
Dok zgrade propadaju, a fasade otpadaju, narod računa koliko krompira može kupiti da mu potraje do kraja sedmice.
Pijaca u Sarajevu tako postaje najbolje ogledalo naše svakodnevice – između tržnice i trotoara koji se raspada, između pune vreće krompira i praznih obećanja.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.