Nju smo “ulovili” objektivom našeg foto aparata, na platou ispred ARIA centra, na kojem je postavljen Sajam kućne radinosti.
-Različite vrste dekoracija, dječije igračake, kućice, djeda mrazići, table sa imenima, slike od prirodnog cvijeća i kamena, akvareli… samo su neki od artikala kojima djeci vraćam osmjeh na lice. Mnogi od njih prilaze, interesuju se kako nastaje neka od njih, iskazuju želju da se, u vremenu pred nama, i oni počnu baviti sličnim poslom. Sve ovo radim iz ličnog zadovoljstva i tako, pomalo, “ubijam” penzionerske dane.
Kažu da ove dekoracije, igračke i slike nisu jedini posao kojim se baviš?
-Najgore je kad se čovjek osami u četiri zida, nastavlja Izeta. Tada, jednostavno, neznaš šta ćeš sa sobom. Vrijeme sporo teče. Ja nisam od takvih ljudi. Kada u svojoj kreativnoj radionice ne pravim igračke i druge suvenire uzmem olovku u ruke i pišem različite priče vezane za sve ono kroz šta se prolazilo u vremenu iza. Nakupilo se dosta takvih pričica te ih uveliko pripremam da ukoričim u neku knjigu koja će, kadbude štampana, biti na mom štandu sa ovakvim i sličnim igračkicama. Neke od tema koje sam posebno obradila jeste minuli rat, golgota proživljena u agresorskim logorima. Naravno, bez obzira koliko takve teme bile sumorne i teške u mnogim pričicama ima humora, vedrine i dobrih savjeta kako se neki problemi vezani za teške životne trenutke mogu prevazići i, bez trauma, nastaviti sa životom.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.