Istakao je da se ukida radno osposobljavanje za osobe s invaliditetom starije od 26 godina.
“Od septembra, s početkom nove školske godine, Ministarstvo za odgoj i obrazovanje KS, Vlada Kantona Sarajevo i Kolegij Skupštine Kantona Sarajevo isključuju osobe s teškoćama i invaliditetom, starije od 26 godina, iz programa radnog osposobljavanja, koji mnoge osobe sa invaliditetom koriste već dugi niz godina. Ovo nije tehnička greška, već je riječ je o svjesnom, strateški vođenom političkom potezu, koji za cilj ima gašenje jednog od posljednjih oblika sistemske podrške najranjivijim članovima našeg društva”, kaže Bandić.
Dodaje da je početkom septembra 2024. godine podnio inicijativu za izmjenu člana 80. stav (3) Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi KS, kojim se ograničava pravo na radno osposobljavanje osobama s invaliditetom do navršene 26. godine života.
“Smatram da je ova norma diskriminatorna, nepravedna, suštinski pogrešna i neodrživa, kako u pravnom, tako i u etičkom smislu. Zakonom o zabrani diskriminacije BiH jasno je zabranjeno isključivanje osoba po osnovu starosne dobi, posebno kada se radi o licima s invaliditetom. Njihove potrebe ne prestaju s godinama, niti im je intelektualni kapacitet vezan za godine života. Oni su ljudi poput svih nas. Imaju pravo na obrazovanje, rad i život, a današnji život je takav da je potreba za učenjem i sticanjem novih kvalifikacija kontinuirana, bez obzira na godine života”, navodi.
Naglašava da osobe s intelektualnim teškoćama zahtijevaju kontinuiranu stručnu podršku, nezavisno od toga imaju li 26, 36 ili 46 godina.
“Njihova isključenost iz programa ne znači samo administrativnu nepravdu, već potpuno gubljenje institucionalne, sistemske podrške na koju su se oni te njihove porodice godinama oslanjali. Na primjer, za mnoge roditelje osoba za mentalnim poteškoćama, radni dani njihovih odraslih članova porodice provedeni u centrima za osposobljavanje jedini su trenuci u kojima mogu obaviti sve druge osnovne životne obaveze. Ukidanje ovog programa, ukida se vitalan oblik sistemske podrške za ove porodice. Ministarstvo za odgoj i obrazovanje ne samo da nije predložilo izmjenu zakona, već je, umjesto odgovora u ime Vlade, samoinicijativno dostavilo akt kojim odgovornost prebacuje na druga ministarstva, pozivajući se na tzv. ‘međuresornu nadležnost'”, kaže Bandić.
Dodaje da je cilj opstruisati inicijativu do isteka školskih rokova i onemogućiti osobama s invaliditetom starijim od 26. godina da i dalje koriste ovaj program.
“Kolegij Skupštine, Vlada i Ministarstvo, svjesno su opstruirali moju inicijativu, samo kako se ne bi uputila u skupštinsku proceduru. Ovakve stvari govore sve, o stvarnim prioritetima i fokusu ove vlasti! A kad ponestane pravnih izgovora za ovakve neljudske mjere, vlast se poziva na „nedostatak finansijskih sredstava“. To je ona vlast što se svake godine hvali desetinama miliona maraka ulaganja u obrazovanje, a sada tvrdi da nema nekoliko stotina hiljada KM za spas jednog vitalnog programa? Ona vlast koja je jučer govorila da se ima para kada se ne krade! A istovremeno ministri i direktori javnih institucija, u samo jednoj budžetskoj godini, potroše dvostruko više sredstava na ugovore o djelu, nego što bi bilo potrebno za nastavak ovog programa za osobe s invaliditetom. Što je pomalo ironično i što najbolje pokazuje koliki je njihov dodir sa našom stvarnošću. Pita li se iko tu, gdje je naša društvena odgovornost? Gdje su nestale vrijednosti, borba za boljitak naših građana i za bolje sutra? Zato vas otvoreno pitam – Gdje su te pare kada se ne krade”, pita Bandić.