Za osobe s invaliditetom asistivna pomagala nisu dodatak zdravstvenoj njezi, već preduvjet za kretanje,komunikaciju, obrazovanje, zapošljavanje i samostalan život. Ona ne povećavaju komfor, većomogućavaju osnovnu funkcionalnost. Ipak, u praksi u BiH ne postoji stabilan, predvidiv i održivmehanizam njihove dostupnosti, a prava su fragmentirana i vezana za projektne i donatorske cikluse.Iako je BiH ratificirala Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koja dostupnost asistivnetehnologije jasno povezuje s pravom na neovisan život i slobodno kretanje, domaći institucionalni okvirih i dalje primarno veže za sistem zdravstvene zaštite. Posljedica su ograničene liste pomagala,neujednačena praksa među entitetima i kantonima te izostanak individualne procjene stvarnih potrebakorisnika.
Kada kolica nisu terapija, nego sloboda
Za osobe koje koriste invalidska kolica, sistem u pravilu nudi jedno, standardizirano rješenje – mehaničkakolica – bez obzira na stil života, radne obaveze ili obiteljske okolnosti. Ne uzima se u obzir ni činjenicada ih osobe s mišićnom distrofijom često ne mogu koristiti, niti da su mehanička kolica izrazitonepraktična, pa i neupotrebljiva u svakodnevnom okruženju.
„Električni skuter nije samo moje pomagalo. On je moja sloboda,“ ističe Almir Šahmanija, direktorUdruženja distrofičara Kantona Sarajevo i predsjednik Vijeća za osobe s invaliditetom FBiH, koji koristielektrični skuter. „Bez njih ne mogu otići na posao, izaći iz kuće ili ravnopravno sudjelovati u društvu.Električni skuter ovog tipa u BiH uopće ne možete kupiti, do njega dolazite kroz projekte, donacije ilivlastitim sredstvima, ako ih uopće imate.“
Ovakav model jasno pokazuje da se asistivna pomagala i dalje promatraju kao jednokratna socijalnaintervencija, a ne kao dugoročno ulaganje u samostalnost, zapošljivost i aktivno sudjelovanje građana udruštvenim i ekonomskim tokovima.
Pomagala koja ne postoje na tržištu
Situacija je dodatno alarmantna kada je riječ o slijepim i slabovidnim osobama. Bijeli štap, jedno odnajosnovnijih pomagala za samostalno kretanje, u BiH praktično ne postoji na tržištu.
„Zvuči nevjerojatno, ali bijeli štap kao ni jedno drugo pomagalo ne možete jednostavno kupiti. Dobijeteih ako imate sreće, kroz udruženje ili projekat iz inostranstva,“ kaže Fikret Zuko, direktor Udruženjaslijepih Kantona Sarajevo i predsjednik Vijeća za osobe s invaliditetom u BiH. „Bez štapa ne gubite samoorijentaciju, već i sigurnost, samopouzdanje i pravo na samostalno kretanje.“
U mnogim zemljama suvremene asistivne tehnologije kao što su aplikacije za navigaciju, čitači teksta,prilagođeni pametni telefoni, predstavljaju standard. Isto važi i za napredna tehnička rješenja poputspecijalnih odijela koja omogućavaju stabilizaciju trupa, podršku oslabljenim mišićnim grupama,smanjenje umora i produženje funkcionalne samostalnosti osoba s neuromišićnim oboljenjima.
U BiH su ovakva rješenja često nedostupna zbog visoke cijene, PDV-a i carina, ali i zbog potpunogizostanka sistemske podrške i strateškog planiranja u ovoj oblasti.
Od projekata ka sistemu
U funkcionalnim sistemima asistivna pomagala se dodjeljuju po osobi, a ne „po projektu“. Procjena sevrši individualno, u skladu s potrebama, životnim okruženjem i navikama korisnika, a pomagala seredovno obnavljaju i usklađuju s tehnološkim razvojem. Ona su dostupna na tržištu i oslobođenadodatnih financijskih opterećenja, jer se promatraju kao investicija u aktivno sudjelovanje građana, a nekao budžetski trošak.
U BiH, nasuprot tome, pravo na pomagalo je često privremeno i uvjetovano trajanjem projekta ilidostupnošću donatora. Na taj način odgovornost države se sistemski prebacuje na humanitarni sektor,dok se osnovna ljudska prava pretvaraju u pitanje sreće, upornosti i administrativne izdržljivosti.
Na ove strukturne slabosti ukazuje i kampanja „Asistivna tehnologija za samostalan život“, koja seprovodi u okviru projekta DISC. Cilj kampanje je strateško pomjeranje fokusa sa sažaljenja i ad hocrješenja na jasnu institucionalnu odgovornost. Kampanju provodi Caritas BiH, u suradnji s UdrugomVedri osmijeh, Udruženjem slijepih Kantona Sarajevo, Savezom slijepih Republike Srpske i Unijomorganizacija osoba s invaliditetom u BiH, uz finansijsku potporu Europske unije, Federalnog ministarstvarada i socijalne politike i Caritasa Slovenije.
„Osobe s invaliditetom ne traže sažaljenje,“ poručuje Zlatko Malić, voditelj projekta u Caritasu BiH.„Traže sustav koji razumije da samostalnost košta manje od isključenosti.“
U okviru kampanje upućen je i jasan apel parlamentarcima na svim razinama vlasti da se ukloneadministrativne i financijske barijere, uvede obvezna individualna procjena potreba te ukinu PDV i carinena asistivna pomagala.
“Asistivna pomagala nisu luksuz. Ona su temelj ravnopravnosti i jasan pokazatelj zrelosti društva kojedosljedno poštuje prava svih svojih građana,” zaključuje Malić.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.