Početkom šezdesetih godina stupa na muzičku scenu izvodeći svoje kompozicije na festivalima u Opatiji, Splitu i na „Beogradskom proleću“. Za kratko vrijeme stekao je poštovanje publike i ono je ostalo neokrnjeno do kraja života.
Njegov mekano nazalni muževni vokal i ubjedljivost kojom je izvodio svoje pjesme, prepune nostalgične lirike, osvojili su masovnu publiku.
Arsen je sa svojim prvim albumima, među kojima se ističu Homo Volans i Vraćam se, postavio temelje šansonjerske muzike na ovim prostorima.
Za svoj rad dobio je ugledne evropske šansonjerske nagrade „Brel“ i „Tenco“.
Pjesme je objavljivao i u književnoj formi, a zbirke kao što su “Brod u boci” ili “Narodne pjesme” svrstavaju ga među najbolje pjesnike sa ovih prostora.
Uradio je veliki broj šansona koje su postale evergrin, među kojima su: „O, mladosti“, „Moderato kantabile“, „Tvoje nežne godine“, „Loše vino“ itd.
Bio je u braku sa pjevačicom Gabi Novak, sa kojom ima sina Mateju koji je džez muzičar.
Posljednjih godina svog života posvetio se komponovanju filmske i pozorišne muzike.
Spada u rang velikih evropskih bardova šansone, rame uz rame sa Bulatom Okudžavom, Serđom Endrigom, Fabriciom de Andreom, Žoržom Brasansom, Leom Fereom i Paolom Konteom.