Formalno, Plenković dolazi kako bi otvorio Mostarski sajam… održao par protokolarnih susreta, te najavio nove projekte pomoći njegove Vlade Hrvatima u BiH… ali to je samo dio cijele priče.
Uoči dolaska u Mostar, Plenković je vrlo znakovito izjavio kako su on i njegova Vlada „veoma zabrinuti“ zbog aktuelnog stanja u susjednoj BiH, te da je “Hrvatska među prvim državama, koje imaju iskren interes za političku i institucionalnu stabilnost Bosne i Hercegovine“.
Iako to nije službeno najavljeno, jedna od glavnih tema Plekovićevih razgovora dva sestrinska HDZ-a u Mostaru sigurno će biti budući politički odnosi u BiH, odnosno formiranje nove vladajuće većine, jer su se stvari opet zakomplikovale. I to, prije svega, zbog nejasnog stava HDZ BiH, koji bi danas (kao) napuštao partnerske odnose sa Dodikovim SNSD-om, a koliko sutra bi mu opet trčao u zagrljaj!?
Sada je, naime, jasno kako je nedavno Čovićevo „distanciranje od Dodika“ bilo tek plansko i iznuđeno taktiziranje, te pokušaj tvrde političke ucjene partnera na vlasti, a ne do kraja stvarno odmicanje od opasne separatističke politike Dodika i njegovih ljudi.
Novi prostor za približavanje Dodiku, Čović je pronašao i formalnom nepristajanju Trojke na izmjene Izbornog zakona BiH (prema željama HDZ-a), ali i u činjenici da Interpol, pomalo iznenađujuće, nije raspisao međunarodnu potjernicu za Miloradom Dodikom. Takvom politikom dvostrukih aršina i razlika između riječi i djela, Čović suštinski ide na ruku Dodiku i kupuje mu – dragocjeno vrijeme.
Ali, iako nema potjernice Interpola, Dodikove političke akcije su daleko od zadovoljavajućih.
Lider SNSD-a se nalazi u izolaciji najvećeg dijela zemalja EU, koja je samo dodatno pojačana nakon neviđenog skandala sa protjerivanjem (uz oružje!) jedne njemačke ministrice i najava da bi entitet RS „mogao ući u vojni savez sa Srbijom i Mađarskom“.
Plenković može biti i pragmatičan i uvažavati Čovićeve poteze, te činiti sve da ih ne ugrozi (jer Dragan ima moćne zagovaratelje u RH) ali stvari su se počele komplikovati na puno višim nivoima.
Onim međudržavnim. I to u zemljama do čijeg mišljenja zvanični Zagreb itekako drži, a to su: Austrija i Njemačka.
Kao dva politička sponzora Hrvatske u vrijeme osamostaljenja te države od SFRJ, ali i kasnijeg priključivanja EU, stavovi vlada ove dvije države nikako ne mogu biti prešućeni ili ignorirani u Zagrebu.
A baš iz Berlina i Beča zadnjih dana su itekako ljuti na Dodika.
Toliko da mu je već zabranjen ulazak u te dvije zemlje, a što bi mogao biti tek početak sankcija prema „Čovićevom partneru“. Obzirom na značaj i utjecaj Austrije i Njemačke realno je očekivati da se i ostali – dobar dio EU priključi takvoj politici, što naravno uključuje i Hrvatsku.
Zagreb ima pravo na vođenje samostalne vanjske politike, pa i prema pitanju Milorada Dodika (čitaj Srpskog sveta), ali da li je Vlada RH zaista spremna dovesti u pitanje svoje (pre)važne odnose sa Bečom i Berlinom, radi jednog Dodika i to bez obzira na „bliskost odnosa“ njega i HDZ BiH kao svoje političke ispostave u BiH?
Mislim… da nije.
Plenković zato dolazi u Mostar kako bi Čoviću ukazao na neke nove realnosti i više cilljeve, koji se ne mogu dovoditi u pitanje radi čovjeka, koji još samo može kod Vučića, Orbana i Putina.
Takav stav od Plenkovića očekuju u Beču i Berlinu, ali kako Draganu reći NE, a da se ne naljuti moćna desna struja HDZ-a ili sve to ne bude povod za još jedno „javno ribanje“ formalno „lijevog“ predsjednika Zorana Milanovića?