Čini se da danas namirnice imaju više lažnih i vještačkih sastojaka nego pravih, prirodnih i da sve to veoma loše utiče na naše zdravlje.
Ako stalno kupujete bijeli sir ili kačkavalj, sigurno ste primijetili da se ukus mnogih promijenio u posljednje vrijeme, i to nagore. Vještački, jeftini sirevi koji ne sadrže mlijeko često sadrže manje proteina i kalcijuma od prirodnog sira, baš kao i soli, konzervansa i aditiva, nalaze se u slobodnoj prodaji čak i na pijacama, a najlakši je način da ih „razotkrijete“ čitanje deklaracije na proizvodu.
Gdje koriste ‘lažne sireve’
Imitacije topljenog sira često se koriste u prehrambenoj industriji zbog svoje isplativosti, produženog roka trajanja i dobrih rezultata topljenja na višim temperaturama. Obično se koriste u lošim picerijama i restoranima brze hrane, dodaju se smrznutim obrocima i nekim grickalicama.
Neke imitacije sira mogu imati visok sadržaj zasićenih masti i holesterola koji štete zdravlju srca. Osim nedefinisane masnoće, skroba, boja i aroma, u takvim proizvodima nađu se i razne druge „hemije“ koje dugoročno mogu naštetiti zdravlju. Na primjer, E407 (karagenan), E412 (guar guma) i E417 (tara guma) mogu izazvati tegobe s probavom pa čak i ozbiljnije bolesti.
Ali zamene za sir ne treba mešati s kvalitetnim veganskim sirevima biljnog porekla čiji je sastav jasan. Iako im mogu nedostajati određene hranjive materije koje se nalaze u tradicionalnom mlečnom siru, ako se radi o kvalitetnom proizvodu, neće imati štetan uticaj na zdravlje.
Sir najčešće nastaje od kravljeg, kozjeg ili ovčijeg mleka, odnosno zgrušavanjem belančevina u mleku pomoću sirila. Kvalitetan, a samim time i zdrav sir može se proizvesti samo od vrhunskog mleka, a većina domaćih sireva proizvodi se od svežeg, sirovog, nepasterizovanog mleka. Osim toga, u mleku moraju prevladavati korisne bakterije, mliječno-kiselog vrenja.
Kako ga prepoznati
Pokazatelj nekvalitetnog sira je najčešće cijena, ali najviše se saznaje čitanjem deklaracije i sitnijih slova na ambalaži. Prirodni sir najčešće ima kratku listu sastojaka. Kako biste bili sigurni da ste odabrali sir u kojem zaista ima sira, obavezno treba pročitati deklaraciju na proizvodu.
Na primjer, sir u listićima koji se koristi za tost-sendviče često sadrži mali postotak mlijeka ili sira, ogroman procenat masnoće i soli, a ostatak odlazi na surutku, emulgatore i boje. Dodavanjem arome dobija se određena vrsta sira.
Za razliku od prirodnog sira, ovde nema korisnih bakterija koje imaju blagotvoran efekat na zdravlje crijeva, kalcijum, zdrave proteine i masnoće. Kada kupujete sir, uvijek je bolje dati prednost siru u komadu, a dobro je biti skeptičan i prema siru koji je označen kao „sir za pizzu“.