Ovo je veliki grad, zove se Beograd. Može da se zove, Zagreb, Sarajevo, Mostar ili bilo kako. Zanima me baš Beograd. Zašto se tako zove kad je prljav i mračan?
Pada noć u tom gradu pale se neke neonske reklame. Na terasi preko puta RTS-a moje škole glume kod Mike Aleksića sam sjedjela i vidim samo neko sivilo i neonke koje pokušavaju da razbiju tu prljavštinu grada. Ulicama šetaju lake djevojke, laki plijen za gospodu koja se zovu manipulatori.
Iza svakog ćoška vrebaju baš takve i vode ih u zaborav. Oni su lopovi srca, duše i te noći. Obično su uplašeni da im ih neko ne otme prije njih. Jure i bitka je kome pripadaju. Ubjeđeni da je sama i da joj je neko potreban, oni dobijaju čarobnu moć i jedan od svih je otme. Jer to je bitka za samosvijest, visoko mišljenje o sebi (“Ja sam za sebe”) po Frojdu, podsvijest i spoljni svijet.