**U oktobru nosimo roze, ali podršku oboljelim ženama moramo nositi tokom svih dvanaest mjeseci u godini.**
Rak dojke nije samo medicinska dijagnoza. On je i snažan emocionalni potres koji može promijeniti način na koji žena doživljava sebe, svoje tijelo, budućnost i odnose s ljudima. Trenutak kada čuje dijagnozu može donijeti šok, nevjericu, strah, ljutnju i bezbroj pitanja. Šta će biti sa mnom? Hoću li ozdraviti? Kako će moja porodica živjeti dok se ja liječim? Hoću li ponovo moći biti ona ista žena?
Sve su to ljudske reakcije. Nema pogrešnog načina da se osjeća strah, niti je svaka žena dužna biti hrabra svakoga dana.
**Draga ženo koja se liječiš ili si već prošla kroz ovu bitku — ne moraš uvijek biti jaka da bi bila hrabra.**
Imaš pravo plakati. Imaš pravo biti umorna, ljuta, zabrinuta i ranjiva. Imaš pravo tražiti pomoć, postavljati pitanja i reći da ti je teško. Tvoja vrijednost nije određena dijagnozom, izgledom tvoga tijela niti brojem dana u kojima si uspjela sakriti bol od drugih.
Ti nisi samo pacijentica. Ti si žena sa svojim snovima, uspomenama, ljubavima, talentima i pravom na dostojanstven život. Bolest jeste dio tvoje priče, ali ne mora biti cijela tvoja priča.
I zapamti: **ne moraš kroz sve prolaziti sama.**
Postoje ljudi koji žele pomoći, zdravstveni radnici koji mogu odgovoriti na tvoja pitanja, psiholozi koji ti mogu pružiti emocionalnu podršku i udruženja koja povezuju žene sa sličnim iskustvima. Dopustiti drugome da ti pomogne nije slabost. To je jedan od načina da sačuvaš snagu za ono što ti je najvažnije.
Ružičasta vrpca nije dovoljna ako izostane djelovanje
Oktobarska kampanja ne smije ostati samo na simbolima, fotografijama i lijepim riječima. Ona mora biti poziv na odgovornost, prevenciju i pravovremenu reakciju.
Rak dojke je jedan od najčešćih karcinoma kod žena, a rano otkrivanje može značajno poboljšati mogućnosti liječenja i ishode bolesti. Zato briga o zdravlju ne smije biti odgođena zbog posla, porodice, finansijskih poteškoća ili uvjerenja da se loše stvari dešavaju samo drugima.
Redovni preventivni pregledi, razgovor s ljekarom i upoznavanje s uobičajenim izgledom i osjećajem vlastitih dojki važni su koraci u brizi o sebi. Preporučeni raspored pregleda zavisi od dobi, lične i porodične historije te drugih faktora rizika, pa je važno savjetovati se sa zdravstvenim stručnjakom o odgovarajućem planu.
Obrati pažnju na novu kvržicu u dojci ili pazuhu, promjene veličine ili oblika dojke, uvlačenje bradavice, neuobičajen iscjedak, promjene kože ili crvenilo koje ne prolazi. Takve promjene ne znače automatski da je riječ o raku, ali zahtijevaju medicinsku procjenu.
Nemoj čekati da nešto zaboli. Nemoj odgađati pregled zato što se bojiš odgovora. Nemoj sebe uvjeravati da će promjena nestati ako je dovoljno dugo ignorišeš.
Imaj na umu i ovo: **odsustvo simptoma ne znači da pregled nije potreban.** Skrining je namijenjen otkrivanju bolesti i kod osoba koje nemaju vidljive tegobe, a samopregled ne može zamijeniti preporučene medicinske preglede.
A ako primijetiš promjenu, ne paniči — ali reaguj. Informacija, stručna procjena i pravovremeno djelovanje bolji su od straha u tišini.
Šta možemo učiniti za ženu koja se bori?
Ponekad zamišljamo da podrška mora biti velika, glasna i spektakularna. Međutim, ženi koja prolazi kroz liječenje često najviše znače sasvim obične stvari.
Poziv u kojem je zaista saslušamo. Odlazak s njom na pregled. Pomoć oko djece, kućnih obaveza ili prijevoza. Obrok pripremljen bez velikih riječi. Poruka koja ne zahtijeva da ona tješi nas zbog svoje bolesti.Nemojmo joj govoriti da mora biti pozitivna, da ne smije plakati ili da sve zavisi od snage njenog duha. Psihološka podrška može pomoći ženi da lakše podnese stres i prilagodi se liječenju, ali pozitivne misli nisu garancija izlječenja, kao što strah, tuga ili loš dan nisu znak da se žena nedovoljno bori.
Umjesto da joj govorimo kako bi se trebala osjećati, pitajmo je: „Šta ti je danas potrebno? Želiš li razgovarati ili da jednostavno budem uz tebe?”
Ne svodimo je na bolest. Ne gledajmo je sa sažaljenjem. Ne udaljavajmo se zato što ne znamo šta reći. Ponekad je dovoljno ostati prisutan i pokazati da se naš odnos nije promijenio.
A društvo mora učiniti i više od toga. Potrebni su dostupni pregledi, pravovremena dijagnostika, kvalitetno liječenje, psihološka i socijalna podrška te zaštita dostojanstva svake pacijentice, bez obzira na njeno materijalno stanje ili mjesto stanovanja.
Jer pravo na zdravlje ne bi smjelo zavisiti od toga koliko novca žena ima, koliko je glasna ili koliko ljudi poznaje.
I muškarci imaju važnu ulogu
Ružičasta vrpca nije samo ženski simbol. Ona je poziv i muškarcima da budu odgovorni partneri, očevi, sinovi, braća, prijatelji i kolege.
Ohrabrite žene koje volite da brinu o svom zdravlju. Nemojte umanjivati njihove tegobe niti im govoriti da pretjeruju. Pomozite im da pronađu informacije, zakažu pregled ili dobiju podršku kada im je potrebna.Ako ste poslodavac, stvarajte uslove u kojima žena može otići na pregled bez straha od osude ili gubitka radnog mjesta. Ako ste zdravstveni radnik, saslušajte njene brige. Ako ste prijatelj, ne čekajte da ona prva zatraži pomoć.
A ako ste žena koja još nije otišla na pregled jer stalno stavlja potrebe svih drugih ispred svojih, zastanite na trenutak.
I vi ste nečija majka, kćerka, sestra, prijateljica. Ali prije svega, vi ste ljudsko biće koje zaslužuje brigu.Ne morate zaslužiti pravo da budete zdravi tako što ćete prvo ispuniti sve tuđe potrebe.
Ne nosimo roze samo zbog onih koje su izgubile bitku
Nosimo je zbog onih koje se danas liječe. Zbog žena koje su završile terapiju i još uvijek uče vjerovati vlastitom tijelu. Zbog onih koje čekaju nalaze. Zbog onih koje se boje prvog pregleda. Zbog porodica koje strepe. I zbog onih kojih više nema, a čija su imena ostala u srcima ljudi koji ih vole.
Sjećanje na preminule žene obavezuje nas da budemo odgovorniji, solidarniji i glasniji kada je riječ o prevenciji i dostupnosti liječenja. Njihove priče ne smiju postati samo godišnje objave koje nestanu čim se završi oktobar.
Svaka žena zaslužuje priliku da na vrijeme sazna šta se događa s njenim zdravljem. Svaka zaslužuje liječenje, informacije, podršku i poštovanje. A nijedna ne bi smjela biti prisiljena da svoju bolest skriva kako bi drugima bilo ugodnije.
**U oktobru nosimo roze. Ali neka naša ružičasta vrpca bude više od boje — neka bude obećanje da ćemo govoriti, djelovati, pregledati se, podržavati i ostajati uz one kojima smo potrebni.**
Draga ženo, ako danas vodiš svoju bitku, znaj da nisi samo broj u statistici, dijagnoza u medicinskom kartonu niti nečija priča o bolesti. Ti si osoba vrijedna ljubavi, pažnje, nježnosti i nade. Ne moraš sve sama. Traži ruku, prihvati zagrljaj i dopusti sebi da budeš čovjek, a ne simbol neustrašivosti.
A svima nama ostaje jednostavna, ali velika obaveza: da ne čekamo da se bolest dogodi nekome koga volimo kako bismo shvatili koliko je važno reagovati na vrijeme.
Jer briga o zdravlju nije znak straha. Ona je čin odgovornosti prema sebi i ljudima koji nas vole.
**Roze je boja podrške. Prevencija je čin odgovornosti. Solidarnost je ljudskost. A pravovremena reakcija može napraviti razliku.**
Neka oktobar bude podsjetnik, ali neka briga traje cijele godine.
*Za svaku ženu. Za svaki pregled koji ne treba odgađati. Za svaku ruku koja pruža podršku. I za svaku priliku da se reaguje na vrijeme.*
**U oktobru nosimo roze. U svakom mjesecu biramo život, brigu i solidarnost.**
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.