Ko je taj, što mira mi ne da, ne da mi san na oči? Ko se to bezobrazno krije i ostavlja vječne svoje tragove? Zašto su jezera, rijeke, mora, okeani presušili pored svih divnih muzika? Najepšu muziku delfina uz ritam, veselih talasa, morskom pjenom koju baš ja volim i svirkom sirena. Sješću na stijenu, gdje smo se nekad voljeli i znam da će doći jer čuje se moj krik. Svi pjevaju, tu moju omiljenu pjesmu, plavi talasi, pjena, korali, delfini, tišina i mjesečina, plavo nebo sa bezbroj zvjezdica, pa i padalica. Ko je taj koji ubija tišinu, muziku i stvara nemir u grudima.
