Ponekad najneobičnije promjene počnu sasvim običnim razgovorom, a riječi koje oduzimaju snagu izgovaramo upravo tada. Sjedimo za stolom sa najbližima, uz čaj pričamo o poslu i planovima, žalimo se na umor, ne razmišljajući koliko te riječi utiču na naše raspoloženje.
Nekoliko dana kasnije javi se neobičan osjećaj: manje energije, obaveze zahtijevaju više napora, a u nama se nastanio neobjašnjiv nemir.
Nije moguće sve objasniti jednom rečenicom, ali vrijedi poslušati sopstveni govor.
U šta su vjerovali naši preci?
Naši preci vjerovali su da izgovorena riječ može biti i blagoslov i kletva.
Savremena psihologija to kaže drugačijim riječima, ali suština je ista: ono što čovjek stalno ponavlja vremenom postaje njegov pogled na svijet.
“Ja nisam ništa posebno.”, “Ne treba mi mnogo.” “Mogu ovako da živim.”
Na prvi pogled, ovo zvuči kao skromnost. Ako se ponavlja godinama, postaje unutrašnje ograničenje, kao da svakog dana poručujete sebi: “Ne teži boljem. Ne traži više. Ne ističi se.”
Prilike tada prolaze neprimijećeno, jer je uvjerenje već duboko ukorijenjeno: “To nije za mene.”
Slično djeluju i rečenice koje zvuče plemenito: “Ne treba mi to.” “Bolje je da to dobije neko drugi.” “Snaći ću se.”
Ponekad su to zaista dobrota i nesebičnost. Ponekad se iza njih krije navika da sebe stalno stavljate na posljednje mjesto.
Kako piše Krstarica, Abraham Maslov govorio je da se ljudi plaše sopstvenih mogućnosti isto koliko i slabosti. Lakše nam je da podnesemo teškoće nego da bez nelagode prihvatimo pomoć, novac ili priznanje. Život se ipak ne zasniva samo na davanju.
Rečenice koje kradu novac prije nego što stigne
“Iskreno, ne može toliko da se zaradi.” “Svi bogati ljudi su nepošteni.”
Ovakve izjave češće dolaze iz umora i razočaranja nego iz zlobe. Problem nastaje kada postanu svakodnevne, jer se tada u svijesti stvara veza između novca i nečeg lošeg.
Ajn Rend je napisala: “Novac je alat. Pokazaće vam put, ali nije zamjena za onoga koji drži volan.” Novac sam po sebi ne čini čovjeka ni boljim ni gorim. Ali ko unaprijed odbacuje finansijski uspjeh, teže prepoznaje prilike koje mu se pružaju.
Obećanja koja vas ostave bez snage
“Sve ću dati za tebe.” “Uvijek ću biti tu.” Ove riječi nose ljubav, ali zbog njih lako zaboravimo sopstvene granice.
Erih From je napisao: “Ljubav je aktivno interesovanje za život i razvoj onoga koga volimo.” Prava ljubav ne znači potpuno gubljenje sebe. Kada stalno dajete više nego što možete, jednog dana ostane premalo snage za vas same.
Opasne su i rečenice poput “Ne možeš bez mene.” One stvaraju zavisnost: jedna osoba počne da vjeruje da je nemoćna, druga da je nezamjenjiva.
Viktor Frankl je rekao: “Sve se čovjeku može oduzeti osim njegove posljednje slobode: da izabere svoj stav prema okolnostima.”
Prava pomoć vraća drugome sigurnost u sebe.
Sitnica, sreća i riječi koje umanjuju vrijednost
“Ma, to nije ništa.” “Sitnica.” Ove riječi koje oduzimaju snagu izgovaramo gotovo automatski, želeći da djelujemo skromno, a pritom zaboravljamo neprospavane noći, greške i brojne nove početke.
Oskar Vajld je rekao: “Mnogi ljudi znaju cijenu svega, ali skoro niko ne zna njegovu vrijednost.” Ako sami ne prepoznajete vrijednost svog rada, teško je očekivati da je drugi uvijek primijete.
Ista je priča sa rečenicom “Samo sam imao sreće.”
Okolnosti se nekad zaista poklope, ali iza značajnog rezultata najčešće stoje trud, strpljenje i odluke donesene mnogo ranije.
Vilijam Džejms je napisao: “Najveće otkriće moje generacije jeste da čovjek može promijeniti svoj život promjenom svog stava prema njemu.”
Riječi nisu magične čini i ne mijenjaju sudbinu preko noći.
Ipak, one oblikuju misli, misli utiču na odluke, a odluke vremenom određuju pravac vašeg života. Zato ponekad zastanite prije nego što nešto izgovorite i zapitajte se: “Da li mi ove riječi daju snagu ili mi je oduzimaju?”
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.