Neki ljudi biraju svoje omiljeno historijsko doba na temelju svoje ličnosti ali koje je stvarno bilo najbolje vrijeme za život? I mogu li vas pogodnosti prošlog vremena uvjeriti da uskočite u vremeplov? Jasno, teško je definisati koje je razdoblje bilo najbolje, no čitatelji portala ranker.com misle da oni koji su živjeli u sljedećim razdobljima nisu loše prolazili…
Obećana Amerika
U godinama nakon Drugog svjetskog rata Sjedinjene Države doživjele su nezapamćen ekonomski rast. Odjednom su Amerikanci mogli priuštiti luksuz koji se nekad smatrao “visokom klasom”. Tvornički radnici kupovali su televizore, automobile i vlastite domove, a imali su i veće plate, više slobodnog vremena te 40-satna radna sedmica koja je postala norma.
Većina Amerikanaca također je uživala u plaćenom odmoru. Početkom Drugoga svjetskog rata u Sjedinjenim Državama bilo je osam velikih trgovačkih centara u predgrađima, no do 1960. bilo ih je 3840. Ipak, ni u tom razdoblju nisu profitirali svi, mnoge manjine i dalje su ostale marginalizirane.
Bajna Atina
U Atini su svi muški građani imali jednaka prava i slobode, bez obzira na imovinsko stanje, stepen obrazovanja ili klasu. Kao muški građanin Atine, mogli ste se naći na javnom kupanju između oca medicine i oca filozofije, s ocem historije u redu da zauzme vaše mjesto kada završite.
Sloboda i mir u Atini privukli su zajednicu učenjaka, uključujući Aristotela, Platona i Hipokrata, čije su ideje postale kamen temeljac zapadne civilizacije. Pozorište, književnost, arhitektura i umjetnost napredovali su u gradu. Ni hrana nije bila loša – redovna prehrana uključivala je voće, sir i hljeb umočen u vino. Atinjani su uz sva jela pili vino, ono je bilo drugo najčešće piće nakon vode. S druge strane, u Atini su tad postojali robovi, a i položaj žene bio je loš – nisu se mogle educirati i očekivalo se da se brinu o domaćinstvu.
Italijanska renesansa
Jedno od najboljih vremena u historiji za život rođeno je iz tragedije. Nakon što je kuga izbrisala više od trećine evropskog stanovništva, Italija je doživjela ekonomski, kulturni i umjetnički preporod poznat kao renesansa. Budući da je toliko ljudi umrlo od kuge, radnici su mogli zahtijevati pravedniji tretman i veće plate.
Privreda se oporavila, a to je omogućilo razvoj umjetnosti i kulture. Bogati bankari i trgovci u italijanskim gradovima državama postali su pokrovitelji umjetnika, pisaca, arhitekata i naučnika. Na primjer, porodica Medici iz Firence sponzorisala je Michelangela, Rafaela, Donatella, Leonarda da Vincija i Galilea, što im je omogućilo da se usredotoče na naučna otkrića i umjetnost. Ipak, ostalo je tu i mnoštvo loših stvari – iako su se uslovi neznatno poboljšali, prosječna osoba u renesansnoj Italiji i dalje je bila seljak i jedva se snalazila. Politička moć ostala je koncentrisana među bogatim trgovcima i trgovačkim cehovima, a robovi i loš položaj žena ostali su dio svakodnevice, piše Punkufer.
Drevni Egipat
Drevni Egipat bio je daleko ispred svog vremena u nauci, tehnologiji, arhitekturi i medicini. Arheolozi i historičari vjeruju da su čak i obični ljudi imali pristup obrazovanju, medicinskoj njezi, sportu i drugim aktivnostima u slobodno vrijeme. Također su imali pristup tehnologijama koje bi nam mogle zvučati poznato, kao što su olovke, lijekovi za depresiju i druge mentalne bolesti, pasta za zube, društvene igre i šminka.
Egipat je također bio odlično mjesto za ženu jer su se žene i muškarci smatrali jednakima. Žene su gradile karijere sveštenika, pisara i ljekara. No druga strana medalje pokazuje kako je raskošan egipatski način života omogućio robovski rad. Egipatski robovi obično su bili ili kriminalci ili ljudi zarobljeni u borbi. Dobili su malo milosti od Egipćana, koji su vjerovali da je društvena klasa predodređena.