U nastavku pročitajte inspirativnu priču iz ovog bosanskohercegovačkog grada.
U vremenu kada se stari zanati polako gase, u Jajcu još radi jedan majstor koji već decenijama popravlja satove i vraća im život. Iako je tokom rata otišao u Švicarsku, odlučio je da se vrati kući i nastavi posao koji danas rijetko ko radi.
“Jedini sam u pet gradova u ovoj okolini koji radi ovaj posao i nikada se nisam pokajao što sam se vratio iz Švicarske, zemlje satova. Potaknulo me to što je ovdje ljepše. Vratio sam se u Bosnu i vidio da nema nikoga ko se ozbiljno bavi urarstvom. Od tada radim i nikada nisam zažalio zbog te odluke”, rekao je urar Emir Zejnilagić, piše N1.
Danas u njegovu radionicu dolaze i ljudi iz udaljenijih mjesta. Posla, kako kaže, ne nedostaje.
“Nije da imam posla, nego nemam kad jesti od posla. Maloprije me zvao čovjek iz Šipova da će doći. Svi koji imaju satove, džepne satove ili stare ure znaju gdje me mogu pronaći. Profesionalni sam urar, školovao sam se tri godine u Zagrebu i nikada nisam bio bez posla”, ističe Zejnilagić.
Iza njegovog zanatskog uspjeha krije se životna borba koja traje od najranijeg djetinjstva. Kao beba obolio je od teškog oblika dječije paralize.
“Razbolio sam se sa šest mjeseci. Na noge sam stao tek sa 13 godina. Sa 15 sam vozio kolica i onda sam sve bacio, i u 18. otac mi je kupio novo auto, tako da sam ja uživao desetak godina bez ikakvog problema. Otišao sam kao izbjeglica u Švicarsku i nikada se nisam predavao u životu. Imao sam jako lijepih stvari, ali najljepša stvar je što sam dobio kćerkicu, koja studira u Mostaru i koja mi je nešto najljepše na svijetu”, iskren je urar Emir Zejnilagić.
Osim što popravlja satove, aktivan je član Udruženja osoba oboljelih od dječije paralize i učestvuje na brojnim sportskim takmičenjima.
“Volim se našaliti, imamo Udruženje oboljelih od dječije paralize, imamo mnogo šahovskih medalja, bacanje kugle, diska… Niko neće da ide bez mene, imam takav optimizam koji utiče na ljude”, naglašava Zejnilagić.
Optimizam prenosi i na posao, ali dodaje da su ključni strpljenje, preciznost i ljubav, zbog čega ne odustaje od urarstva.
“Ja ne znam živ, dobro me godine služe, sve radim, ali ne znam kad ću prestati da radim. Non-stop neko dolazi, neko odlazi, dođu mi na kaficu, pogotovo moje kolege iz udruženja. Ja sam opštepoznat na svim poljima – em u udruženju, em u radu, em kao roditelj. Samohrani sam otac već desetak godina, ali ne postoji prepreka koju ne mogu premostiti”, poručuje Zejnilagić.
Vrijedan urar, optimista i borac – tako ga opisuju sugrađani. A on, uprkos svim izazovima, ne dozvoljava da vrijeme stane.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.