Međutim, iza jedne od najpoznatijih priča u historiji alpinizma stajao je i čovjek čije ime zaslužuje posebno mjesto Lopsang Jangbu Sherpa.
Bio je nepalski Šerpa, penjač, vodič i sirdar – vođa šerpanskog dijela ekspedicije. Iako je bio veoma mlad, iza sebe je već imao iskustvo koje bi bilo impresivno i za mnogo starije himalajske alpiniste. Na vrh Everesta popeo se četiri puta u samo četiri godine, a njegovi usponi nisu bili samo na najvišoj planini svijeta.
Everest je osvojio četiri puta
Lopsangov niz velikih uspona počeo je početkom 1990-ih.
Na Everest se prvi put popeo u proljeće 1993. godine, u sklopu nepalske ženske ekspedicije. Iste godine stigao je i na vrh Cho Oyu, šestog najvišeg vrha svijeta.
Godine 1994. ponovo je dosegao vrh Everesta, ovaj put u sklopu Sagarmatha Environmental ekspedicije.
Godinu kasnije popeo se na Everest s novozelandskom ekspedicijom koju je vodio Rob Hall, a iste godine osvojio je i Broad Peak u Pakistanu kao član ekipe Scotta Fischera.
U proljeće 1996. ostvario je svoj četvrti uspon na Everest – s Fischerovom ekspedicijom Mountain Madness. Na vrhu je tada proveo oko tri sata.
Za Lopsanga Everest, međutim, nije bio samo mjesto na koje se dolazi po slavu. Bio je dio njegovog života i posla. Radio je kao vodič i s ljudima poput Roba Halla i Scotta Fischera, dvojicom velikih imena himalajskog alpinizma.
Bio je sirdar Scotta Fischera
U proljeće 1996. Lopsang je bio sirdar ekspedicije Mountain Madness, koju je predvodio američki alpinista Scott Fischer.
Te godine Everest je postao poprište jedne od najpoznatijih tragedija u historiji planinarenja. Oluja koja je zahvatila planinu 10. i 11. maja odnijela je živote osam ljudi iz nekoliko ekspedicija. Tragedija je kasnije postala tema brojnih knjiga, filmova i rasprava o sigurnosti i komercijalizaciji uspona na Everest.
Lopsang se tog dana našao u izuzetno teškoj situaciji.
Prema njegovom vlastitom svjedočenju, dan prije završnog uspona nosio je veoma težak teret između visokih kampova, a na dan uspona pomagao je i jednoj članici ekspedicije. Zbog toga je bio iscrpljen. Njegovo svjedočenje kasnije je bilo važno jer je javnost događaje na Everestu uglavnom upoznavala kroz različite verzije učesnika tragedije.
Nije napustio Scotta Fischera
Jedan od najdramatičnijih dijelova Lopsangove priče dogodio se tokom povratka sa vrha.
Fischer je nakon uspona bio u veoma teškom stanju. Lopsang je ostao uz njega i pokušao mu pomoći da nastavi prema nižim dijelovima planine. Prema Lopsangovom kasnijem svjedočenju, fizički je pomagao Fischeru dok više nije mogao nastaviti.
Na kraju je Fischer insistirao da Lopsang ode i spasi sebe.
Lopsang se tada spustio, dok je Fischer ostao visoko na planini i kasnije preminuo.
Ovaj događaj pokazuje koliko je uloga šerpanskog vodiča bila složena. Oni nisu bili samo ljudi koji nose opremu do visokih kampova. Iskusni Šerpe često su bili ključni članovi ekspedicija – vodiči, penjači, organizatori i ljudi koji su poznavali planinu bolje od većine klijenata.
Samo nekoliko mjeseci kasnije dogodila se nova tragedija
Lopsang se nakon proljetne ekspedicije nije oprostio od Everesta.
U septembru 1996. vratio se na planinu, ovog puta kao vodič u japanskoj ekspediciji. Cilj je bio još jedan uspon na Everest.
Ali 25. septembra dogodila se tragedija.
Velika lavina zahvatila je područje jugoistočnog grebena, između Camp III i Camp IV, na području Lhotseove stijene. U lavini su poginuli Lopsang Jangbu Sherpa, šerpa Dawa i francuski alpinista Yves Bouchon. Lopsang je tako izgubio život samo nekoliko mjeseci nakon što je četvrti put stigao na vrh Everesta.
Njegov peti uspon na najvišu planinu svijeta nikada se nije dogodio.
Zašto bi svaki ljubitelj alpinizma trebao znati njegovo ime?
Priča o Lopsangu Jangbuu nije samo priča o Everestu.
Ona govori o generaciji šerpanskih penjača koji su decenijama bili temelj velikih himalajskih ekspedicija, često radeći u pozadini dok su svjetsku slavu dobijali ljudi koje su vodili prema vrhu.
Lopsang je, međutim, bio i vrhunski penjač sam za sebe. U samo nekoliko godina popeo se na Everest četiri puta, osvojio Cho Oyu i Broad Peak i radio s nekim od najpoznatijih himalajskih ekspedicionih vođa svog vremena.
Njegova priča posebno podsjeća na jednu važnu činjenicu: na velikim planinama ne postoje mali članovi ekspedicije.
Dok se u pričama o Everestu često pamte oni koji su stigli do vrha ili oni čija su imena bila na naslovnicama, ljudi poput Lopsanga bili su među onima koji su omogućavali da ekspedicije uopće krenu prema vrhu.
Njegov život bio je kratak, ali njegova alpinistička biografija ostala je izuzetna. Četiri puta bio je na vrhu svijeta, a posljednji put kada se popeo na Everest nije znao da će samo nekoliko mjeseci kasnije upravo ta planina postati mjesto njegove smrti.
Lopsang Jangbu Sherpa ostao je jedno od imena koje ozbiljni ljubitelji himalajskog alpinizma ne bi trebali zaboraviti.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.