Život

OKOM KAMERE I ja sam se izgubio

„Drži odstojanje“, „Djeca u autu“, „Kud si navro, vole“, „Ne lijepi se“… Samo su neki od natpisa koje često možemo vidjeti na automobilima koji svakodnevno špartaju našim cestama.

FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ

Njihovi vlasnici, očigledno, na različite načine pokušavaju skrenuti pažnju drugim učesnicima u saobraćaju na potrebu za većim oprezom, međusobnim uvažavanjem i poštivanjem osnovnih pravila vožnje.

Neki od tih natpisa imaju sasvim ozbiljnu poruku. Posebno oni koji upozoravaju da se u automobilu nalaze djeca, pa bi vozači koji se kreću iza takvog vozila trebali imati dodatnog razumijevanja i držati propisano odstojanje. Drugi, opet, podsjećaju na jednu od najvažnijih saobraćajnih navika – ne voziti drugome „na braniku“, jer nekoliko metara sigurnosnog prostora ponekad može značiti mnogo više nego što smo spremni priznati.

Ipak, nisu sve poruke tako ozbiljne. Ima i onih koje su osmišljene da nas nasmiju, ali istovremeno nose prilično jasnu poruku. Vozači se, očigledno, služe humorom kako bi na svoj način odgovorili na svakodnevnu nervozu, nestrpljenje i sve izraženiju nekulturu na našim saobraćajnicama.

Jer, ruku na srce, dovoljno je samo nekoliko minuta provesti u gradskoj gužvi pa se uvjeriti koliko je među pojedinim vozačima strpljenje postalo prava rijetkost. Nekome se žuri toliko da mu ni crveno svjetlo nije dovoljno ozbiljno upozorenje, drugi bi najradije vozili preko reda, a treći smatraju da je sirena najbolje sredstvo za rješavanje svih saobraćajnih problema. O poštivanju pješaka, prvenstvu prolaza i sigurnosnom odstojanju da i ne govorimo.

Jednu zanimljivu poruku, koja se sasvim lijepo uklapa u ovu našu svakodnevnu saobraćajnu stvarnost, zabilježili smo na automobilu uočenom u sarajevskoj općini Vogošća.

Na njegovoj zadnjoj strani stoji natpis:

„NE PRATI ME. I JA SAM SE IZGUBIO!“

Poruka je kratka, duhovita i, reklo bi se, prilično iskrena. Vlasnik automobila očigledno ne želi da ga neko slijepo prati, jer ni sam nije baš siguran kuda je krenuo. Možda je riječ o šali na vlastiti račun, a možda i o svojevrsnom upozorenju svima koji se previše oslanjaju na tuđu vožnju.

Da li se od ovog automobila „odlijepio“ neki drugi koji je jurcao za njim, nismo uspjeli saznati. Ali, ako ništa drugo, natpis nas je natjerao da zastanemo i razmislimo.

Uostalom, ovakve poruke na automobilima imaju svoju vrijednost. One mogu upozoriti, nasmijati, podstaći na razmišljanje i barem na trenutak ublažiti nervozu koja je postala gotovo neizostavan pratilac vožnje. Međutim, koliko god bile duhovite ili dobronamjerne, same po sebi ne mogu uvesti red na cestama.

Za to su potrebni odgovorni vozači, poštivanje saobraćajnih propisa, međusobno uvažavanje i, naravno, dosljedna kontrola onih koji misle da su javne saobraćajnice njihova privatna trkačka staza.

Jer, nije dovoljno na automobil zalijepiti poruku „Drži odstojanje“ ako ćemo mi sami drugome voziti tik uz branik. Nije dovoljno napisati „Djeca u autu“ ako nećemo voditi računa o sigurnosti djece iz drugih automobila. A nije dovoljno ni upozoravati druge da ne divljaju ako ćemo i sami zaboraviti da cesta nije mjesto za dokazivanje vlastite važnosti.

Možda bi zato najkorisniji natpis na svakom automobilu bio onaj koji ne bi trebalo lijepiti na staklo, nego ga nositi u glavi:

VOZI TAKO DA I DRUGI SIGURNO STIGNU TAMO KUDA SU KRENULI!

A ako se, kojim slučajem, izgubite, nemojte očekivati da vas drugi slijepo prate. Možda su se i oni izgubili!