Klimatske promjene i sve izraženiji sušni uvjeti nameću potrebu za prilagodbom poljoprivredne proizvodnje. Jedna od kultura koja sve više dolazi u fokus stručnjaka jest slanutak ili leblebija, o čijem smo potencijalu razgovarali s prof. dr. sc. Bojanom Stipeševićem.
Na pokušalištu Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek trenutno se provodi komparativno istraživanje slanutka i soje. Profesor ističe kako slanutak pokazuje značajnu prednost već u početnoj fazi razvoja.
“Ovaj je posijan krajem marta na temperaturama od oko 5 °C, što se za soju nikako ne preporučuje”, pokazuje nam Stipešević dodajući da soja zahtijeva temperature iznad 10 °C za optimalno klijanje.
Zahtjeva manje azotnih gnojiva
Jedna od ključnih agronomskih prednosti slanutka, kao i soje, jest sposobnost vezanja atmosferskog azota. “Stupa u simbiozu s bakterijama roda Rhizobium i na taj način sam osigurava ovaj element ishrane”, objašnjava naš sagovornik dodavši da se time značajno smanjuje potreba za mineralnim gnojivima.
U praksi to znači da umjesto i do 200 kg azota po hektaru, koliko je često potrebno kod drugih kultura, slanutak može uspješno rasti uz minimalne količine. Time ne da se samo smanjuju troškovi proizvodnje, nego i ovisnost o skupim inputima na tržištu, piše Agroklub.
Uprkos prednostima, profesor naglašava kako slanutak nije kultura bez zahtjeva. “Naprotiv, što se tiče same tehnologije i agrotehnike, jednak je soji”, ističe. Sije se istim sijačicama, uz manja prilagođavanja zbog nepravilnog oblika zrna, a i ostali zahvati (od sjetve do žetve) uveliko su uporedivi sa sojom. Drugim riječima, proizvođači koji ju već uzgajaju neće imati velikih poteškoća u prelasku, ali moraju poštovati odgovarajuću agrotehniku.
Bolje podnosi visoke temeprature
Njegova posebna zanimljivost je i morfologija. Za razliku od soje, supke ostaju u tlu, što biljci omogućuje lakše probijanje pokorice. Osim toga, listovi su prekriveni sitnim dlačicama koje stvaraju mikroklimu i smanjuju gubitak vode. “One pomažu biljci da bolje čuva vlagu i podnosi visoke temperature, što je čini izuzetno pogodnom za uzgoj u uvjetima sve češćih suša”, pojašnjava profesor.
Upravo ta otpornost na toplinu i nedostatak vode svrstava slanutak među kulture budućnosti. “Ova biljka već hiljadama godina uspijeva u mediteranskim uvjetima“, naglašava Stipešević dodajući kako se slični klimatski uvjeti sve više javljaju i u našim krajevima. Uvođenje takvih kultura može biti ključan odgovor na izazove globalnog zatopljenja.
Osim agronomskih, ima i značajne prehrambene prednosti. Profesor ističe kako je riječ o nutritivno vrijednoj mahunarki bogatoj proteinima, koja može poslužiti kao kvalitetna zamjena za meso. “Od njega se mogu pripremati brojna jela, poput humusa ili falafela”, navodi, uz napomenu da je često lakše probavljiv od graha.
Prepoznaje li ga tržište?
S ekonomskog aspekta ima potencijal postići višu tržišnu cijenu od soje, budući da se percipira kao prehrambena, a ne industrijska kultura. Ipak, izazov predstavlja tržište. Kako kaže profesor, još uvijek nije poznato ko će ga otkupljivati na veliko, no prilike vidi u sektoru zdrave hrane, restoranima i specijaliziranim prodavaonicama, kao i u mogućem razvoju domaće proizvodnje za zamjenu uvoza.
“Inozemni radnici, posebno oni iz Azije (Nepalci, Pakistanci, Indijci…) također su potencijalna ‘publika’ za slanutak, budući da je dio njihove uobičajene prehrane“, poručuje Stipešević.
Zaključno, ova se biljka nameće kao perspektivna kultura koja može odgovoriti na klimatske i tržišne izazove. No, kao i soja, zahtijeva pravilnu agrotehniku i prilagodbu proizvodnih praksi. Upravo u toj kombinaciji otpornosti i zahtjevnosti leži njegov potencijal, ali i odgovornost proizvođača da ga iskoriste na pravi način.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.