Jedni od njih jesu i oni koji se bave estradnim poslovima. Stiče se utisak da danas svako može postati kompozitor bez imalo muke, pitamo Mirsada Jarovića, kantautora i pjevača koji iza sebe ima 45 godina estradnog rada.
-Na prvi pogled da, kaže Mirsad Jarović. Međutim, kada danas govorimo o umjetnoj inteligenciji u muzici, mnogi reaguju emocijama, strahom ili zavišću, a veoma rijetko znanjem i razumijevanjem stvarnog procesa nastanka jednog muzičkog djela. Istina je mnogo jednostavnija i mnogo ozbiljnija. Tehnologija nikada nije uništila muziku, nego je mijenjala način na koji ona nastaje.
Od prvih analognih studija, magnetofona, višekanalnog snimanja, „MIDI“ sistema, „Atari“ računara, „Cubase“ i „Logic“ platformi, pa sve do današnje umjetne inteligencije, novine u ovoj oblasti uvijek su izazivale otpor onih koji nisu razumjeli šta nam vrijeme donosi. Međutim, vrijeme je pokazalo da pobjednik nije tehnologija, nego oni koji su je znali koristiti. Mnogi danas zaboravljaju da je nekadašnji „demo snimak“ bio samo ideja koju su kasnije aranžeri, producenti i studijski muzičari pretvarali u konačno djelo. Kompozitori su donosili osnovnu melodiju odsviranu na harmonici ili klavijaturi, a onda su cijeli timovi ljudi gradili atmosferu, dinamiku i savremeni zvuk. Demo snimke pretvarali su u hitove.
Šta se promijenilo danas?
-Promijenio se alat, nastavlja Jarović. Ne i suština muzike. Umjetna inteligencija nije emocija. Ona ne zna šta je prava ljubav, bol, nostalgija, patriotizam, kafana, šta je život ili uspomena. To zna samo čovjek. Umjetna inteligencija ne može osjetiti publiku, emocije, mladost, rastanke ili uspjeh. Ona ne zna šta znači otpjevati pjesmu sa knedlom u grlu pred hiljadama ljudi. To zna samo autor i umjetnik. Zato je potpuno pogrešno predstavljati umjetnu inteligenciju kao zamjenu za muzičara. Ona je alat. Napredni alat. I ništa više od toga. Kada obrazovan i iskusan muzičar koristi umjetnu inteligenciju, on ne „vara“ muziku. On ubrzava proces realizacije ideje. To je isto kao kada je nekada dolazak „Cubase“ programa promijenio način rada u studijima. Isto kao kada su ritam-mašine zamijenile dio živih bubnjeva ili kada je „Auto-Tune“ postao standardni studijski alat čak i kod najvećih svjetskih zvijezda. Danas niko ozbiljan ne može osporiti činjenicu da moderna produkcija koristi tehnologiju na svim nivoima. Problem nije tehnologija. Problem nastaje kada neko bez znanja pokušava glumiti umjetnika. I to nije problem samo današnjice. Takvi su postojali i prije umjetne inteligencije.
Prisvajanje tuđeg rada i lažno autorstvo.
Mnogi su decenijama pravili karijere kopirajući tuđe melodije, stilove, aranžmane i emocije?
-Naravno. Uzimali su gotove strane pjesme, prevodili tekstove ili mijenjali nekoliko tonova i predstavljali se kao autori tih djela. Mnogi od njih nisu znali ni harmoniju ni orkestraciju, ali su zahvaljujući jakim studijima i producentima dobijali velike hitove. Dakle, problem plagijata nije donijela umjetna inteligencija. Plagijat postoji mnogo duže od nje. Razlika je samo u tome što danas publika sve vidi mnogo brže. Poseban problem današnjice jeste ponašanje pojedinaca koji kompletne sadržaje nastale uz pomoć umjetne inteligencije predstavljaju kao svoje originalno djelo, bez ikakve naznake kako je ono zapravo nastalo. Takvi ljudi često žele stvoriti sliku o sebi kao o vrhunskim kompozitorima, tekstopiscima ili producentima, iako iza tog rada veoma često ne stoji ni muzičko obrazovanje ni stvarno autorsko iskustvo. To otvara ozbiljna pitanja profesionalne etike. Nije sporno koristiti umjetnu inteligenciju kao pomoć u radu, ali jeste sporno prisvajati rezultat kao isključivo vlastiti talenat ako je najveći dio posla uradila tehnologija. Publika možda u prvom trenutku ne primijeti razliku, ali dugoročno se uvijek prepoznaje ko zaista ima autorski identitet, a ko samo koristi gotove šablone. Mnogi danas misle da je dovoljno unijeti nekoliko rečenica u program i odmah postati „hitmejker“. Međutim, pravi hit nikada nije nastajao samo iz tehnike. Hit nastaje iz iskustva, emocije, životne priče i osjećaja za publiku. Umjetna inteligencija može ponuditi melodiju ili aranžman, ali ne može stvoriti životnu energiju pjesme koja ostaje decenijama.
Najveći strah muzičke scene danas jeste pitanje hoće li umjetna inteligencija zamijeniti kompozitore, producente, aranžere i izvođače?
-Neće nestati pravi muzičari, kaže Jarović. Nestaće oni koji godinama nisu ulagali u znanje i razvoj. Isto se dešavalo kroz cijelu istoriju muzike. Kada su došli sintisajzeri, govorilo se da će nestati orkestri. Kada su došli kompjuteri, pričalo se da više neće trebati studiji. Kada je internet promijenio distribuciju muzike, mnogi su tvrdili da je kraj muzičke industrije. Ništa od toga se nije dogodilo. Promijenili su se samo uslovi rada i način stvaranja. Umjetna inteligencija će vjerovatno smanjiti potrebu za određenim rutinskim poslovima u produkciji. Neki jednostavni aranžmani, demo vokali ili osnovne produkcijske ideje moći će se praviti mnogo brže nego ranije. Ali upravo zbog toga će još više vrijediti oni autori koji imaju originalnost, emociju i prepoznatljiv stil. Publika će uvijek tražiti čovjeka iza pjesme. Ljudi ne plaču zbog softvera. Ne vezuju uspomene za algoritam. Vezuju ih za glas, emociju, trenutak i iskrenost umjetnika. Ozbiljan producent i ozbiljan kompozitor neće nestati zbog umjetne inteligencije. Naprotiv. Oni koji budu znali spojiti znanje, iskustvo i novu tehnologiju vjerovatno će stvarati kvalitetnije i modernije projekte nego ikada prije. Budućnost pripada onima koji uče. Veoma je važno napraviti razliku između zloupotrebe tehnologije i njenog kreativnog korištenja.
Ozbiljan autor danas koristi umjetnu inteligenciju za izradu demo vokala, razvijanje ideje aranžmana, atmosfere, testiranje stilova, simulaciju produkcije i istraživanje novih zvučnih pravaca. Ali konačna melodija, emocija, harmonija, iskustvo i umjetnička odluka i dalje dolaze od čovjeka. To je najbolje vidljivo na Balkanu gdje je muzika duboko vezana za emociju, mentalitet i životno iskustvo. Nikakva umjetna inteligencija ne može sama stvoriti ono što može iskusan muzičar koji razumije narod, kafanu, sevdah, folk, pop, tamburu, trubače ili moderni balkanski zvuk. Umjetna inteligencija može pomoći, ali ne može zamijeniti dušu čovjeka. Zato umjetna inteligencija danas ne treba biti razlog za mržnju i podjele među muzičarima. Vrijeme je da se napravi razlika između onih koji stvaraju i onih koji samo kritikuju promjene koje ne razumiju. Muzika će opstati. Opstaće i oni koji su spremni učiti, prilagođavati se i razvijati zajedno sa vremenom.
Istorija umjetnosti nikada nije pamtila one koji su se bojali napretka. Pamtila je samo one koji su umjeli spojiti znanje, emociju i novu tehnologiju u nešto veliko. Upravo u tome leži budućnost moderne muzike.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.