Ništa čudno.
Vogošćani dijele sudbinu ostalih stanovnika Kantona Sarajevo koji ovih dana strahuju hoće li iz njihovih slavina poteći voda i kada će ponovo ostati bez nje.
Međutim, teško je razumjeti da se sa „Peračkog vrela“ u sistem gradskog vodovoda ne ubacuju dovoljne količine vode.
Nadležni kao razlog navode sušu i smanjenu izdašnost ovog vrela.
Ali oni koji svakodnevno gledaju rijeku Vogošću imaju pravo da se pitaju kako je moguće da, dok građani ostaju bez vode, njenim koritom istovremeno otiču značajne količine vode upravo sa „Peračkog vrela“.
I tu počinje priča koju nadležni očigledno godinama ne žele ili ne mogu riješiti.
Prema informacijama koje se godinama spominju u vezi s ovim problemom, pitanje korištenja vode sa „Peračkog vrela“ i odnosa prema „Bags Energotehnici“ nikako da dobije konačan i funkcionalan epilog. Umjesto da se raspoloživa voda, u granicama tehničkih i zakonskih mogućnosti, maksimalno iskoristi za potrebe građana, dio te vode završava u rijeci Vogošći.
Građanima, naravno, ostaje da se pitaju: zašto?
Ako postoji mogućnost da se u sistem gradskog vodovoda doprema veća količina vode, zašto se to ne čini?
Ako postoje tehnički, imovinsko-pravni, ugovorni ili drugi problemi, zašto se oni godinama ne rješavaju?
Ako je potrebno obnoviti ili dograditi određenu infrastrukturu, zašto se ne napravi plan i ne osiguraju sredstva?
I, konačno, ako se zna da građani ostaju bez vode, kako je moguće da višak raspoložive vode istovremeno otiče niz korito rijeke?
To nisu pitanja na koja Vogošćani očekuju političke parole.
To su pitanja na koja očekuju konkretne odgovore.
Jer voda nije luksuz. Voda je osnovna životna potreba.
A problem nije samo u količini vode.
Posebna priča je stanje cjevovoda gradskog vodovoda i odnos nadležnih prema kvarovima.
Građani Vogošće svakodnevno gledaju puknute cijevi, vodu koja satima i danima otiče ulicama, oštećene saobraćajnice i kvarove koji se ne saniraju brzinom koju bi ovakva situacija morala zahtijevati.
Jedan od takvih kvarova nalazi se i u centralnoj vogošćanskoj ulici Jošanička.
Danas, 6. oktobra 2026. godine, pukla je cijev na spoju Jošaničke ulice sa saobraćajnicom koja vodi podhodnikom ispod Igmanske prema ulici Tome Mendeše.
Velike količine čiste pitke vode otiču u nepovrat.
Nema je u slavinama građana, ali je zato ima na asfaltu.
Voda se slijeva niz glavnu saobraćajnicu, natapa kolovoz, ugrožava njegovo stanje i otežava kretanje učesnika u saobraćaju.
Ukoliko se neki od šahtova za odvodnju oborinskih voda zapuši, ova „rijeka“ mogla bi vrlo brzo stići i do vrata zgrade Općine Vogošća.
A pitanje je: koliko će još vode isteći prije nego što neko izađe na teren i sanira kvar?
Jer svaki sat odgađanja znači još jedan kubik pitke vode koji je izgubljen.
I to u trenutku kada građani ulaze u noć sa suhim česmama u svojim stanovima.
Najlakše je građanima objasniti da je suša.
Najlakše je reći da nema dovoljno vode.
Najlakše je građanima zavrnuti slavine i očekivati da prihvate redukcije kao nešto normalno.
Ali mnogo je teže odgovoriti na pitanje šta je učinjeno da se gubici vode smanje.
Šta je učinjeno da se kvarovi na mreži otklanjaju brže?
Šta je učinjeno da se kritične tačke na vodovodnoj mreži saniraju prije nego što dođe do pucanja cijevi?
Šta je učinjeno da se raspoloživi izvori vode stave u funkciju građana?
I šta je učinjeno da se višegodišnji problem „Peračkog vrela“ konačno riješi?
Građani ne moraju znati sve tehničke detalje vodovodnog sistema. Ali imaju puno pravo da traže da institucije koje su za taj sistem odgovorne rade svoj posao.
Nije dovoljno konstatovati da je stanje teško.
Nije dovoljno iz godine u godinu ponavljati da je problem složen.
Nije dovoljno saopštavati građanima da vode nema.
Potrebno je nešto uraditi.
Jer ako se kvarovi ne popravljaju na vrijeme, ako se voda gubi kroz dotrajalu mrežu, ako raspoloživi izvori nisu iskorišteni u punom kapacitetu i ako se višegodišnji problemi prebacuju iz mandata u mandat, onda se ne može sva odgovornost prebaciti na sušu.
Suša može smanjiti količinu vode.
Ali ne bi smjela biti izgovor za sporost, neorganizovanost i nerješavanje problema koji su poznati godinama.
Posebno pitanje ostaje upravo „Peračko vrelo“.
Ako je ono značajan izvor vode za područje Vogošće, onda je krajnje vrijeme da se javnosti jasno objasni njegov status.
Ko ima pravo raspolagati tom vodom?
Kolike su stvarne količine vode koje se mogu zahvatiti?
Koliko se vode može i tehnički i pravno uključiti u sistem javnog vodosnabdijevanja?
Koliko vode trenutno odlazi u rijeku Vogošću?
Postoje li ugovorne ili druge prepreke za veće korištenje ovog izvora?
Ko je odgovoran za njihovo rješavanje?
I zašto se to pitanje godinama ne rješava?
Građani imaju pravo dobiti jasne odgovore, a ne još jedno obećanje da će se problem „razmatrati“.
Jer vrijeme prolazi.
Voda otiče.
Cijevi pucaju.
Slavine ostaju suhe.
A odgovornost se, čini se, uvijek nekako prelije na nekog drugog.
Vogošćani u noć ulaze sa strahom da će i sutra ostati bez vode.
Istovremeno, kilometrima od njihovih slavina, čista pitka voda iz puknute cijevi nezaustavljivo teče ulicom.
I nije problem samo u vodi koja se danas gubi.
Problem je u poruci koju takav prizor šalje građanima.
Poruka je da je normalno da se pitka voda izlijeva ulicom dok ljudi u stanovima čekaju da im se slavine ponovo otvore.
Nije normalno.
Kao što nije normalno da se višegodišnje pitanje „Peračkog vrela“ ne riješi.
Nije normalno ni da se kvarovi na vodovodnoj mreži saniraju sporo dok građani svakodnevno plaćaju račune i istovremeno trpe redukcije.
I nije normalno da se u trenutku nestašice vode raspravlja samo o tome koliko je ima, a mnogo manje o tome koliko je gubimo i zašto je gubimo.
Večeras se možda slavi neka izborna pobjeda.
Ali izbori prođu.
Slavlje prođe.
Politički govori prođu.
Ostaju građani.
Ostaju njihove suhe slavine.
Ostaju puknute cijevi.
Ostaje voda koja nepovratno otiče.
I ostaje pitanje:
Kada će, konačno, neko ozbiljno početi rješavati probleme građana?
Jer voda se ne može piti iz izbornih rezultata.
A ni građani ne mogu živjeti od obećanja.
Vogošćani u noć ulaze dsa suhim česmama u svojim stanovim, a voda nepovratno teče glavnom saobraćajnicom, oštećuje kolovoz i ometa kretanje učesnika u saobraćaju.
Ovaj kvar niko ne sanira.
Opijeni uspjesima na općim izborima nadležni noćas slave.
Briga ih za gubitak vode.
Voda se ionako a slavlju malo pije.
I to je život.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.