Vozački ispit položio je tek u 72. godini.
Njegovu priču zabilježila je ekipa portala Glas Hercegovine, koja je cijeli razgovor objavila na svom YouTube kanalu, a prenio ju je i portal Hercegovina.info.
Radni dan počinje u pet ujutro
Bono, kako ga zovu, u baštu izlazi oko pet sati ujutro i radi do podneva. Najtoplji dio dana provodi u kući, a popodne, oko četiri ili pet sati, ponovo se vraća poslu. Kaže da je tako radio svaki dan cijelo ljeto. Zemlju kopa motikom.
Ove godine u bašti nije ništa sadio. Zemlju je prekopao, a vrijeme je posvetio zidu: zbog proširenja ceste uz baštu morao je pomjeriti suhozid i preurediti prostor. Kamen slaže sam, zanat koji je, kako kaže, naučio još kao dijete. Kasnije je zidao kuće i baštenske zidove. Dogodine, ako ga zdravlje posluži, planira saditi grah.
Vozački u 72. godini, iz prvog pokušaja
Vozački ispit položio je sa 72 godine, iz prvog pokušaja. I danas vozi, ali samo na kratkim relacijama, oko 700 metara do bašte, a ne kroz grad. Čita bez naočala, nakon što je operisao oba oka. Prethodne večeri, kako je ispričao, gledao je fudbalsku utakmicu do 23 sata.
Drva za zimu više ne siječe sam nego ih kupuje, a za jednu zimu mu treba osam do deset kubika.
Od duhana do Švicarske
Život mu nije bio lak. Kada se 1946. vratio kući, majka ga, kako kaže, nije prepoznala jer je imao tridesetak kilograma. Radio je u poljoprivredi, nosio duhan u Bosnu, a desetak godina radio je u Švicarskoj. Udovac je, živi sam i prima penziju.
“Atomska energija”
Na pitanje odakle mu toliko snage, kroz smijeh je odgovorio: “Atomska energija.” Ozbiljniji odgovor krije se u navikama koje opisuje: rano ustajanje, rad dok je hladnije, odmor u podne i čajevi od dvanaest vrsta ljekovitog bilja koje sam bere i suši.
Važni su mu, kaže, i poštenje, mir sa samim sobom i to da nikome ne želi zlo. Životnu filozofiju sažima starom izrekom: “Podaj Bogu Božje, a sirotinji svoje, a sebi svoje.”
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.