Najmlađi sudionici tog povijesnog događaja su u zrelim godinama životne dobi. Oni stariji su se biološki ugasili sa rijetkim izuzecima onih koji se vrte oko 100 godina života. Od tada smo duboko zaglibili u četvrtu deceniju svakojakih dešavanja na ovom “brdovitom Balkanu” .
Pitam se zašto kao pitac spominjem taj 14.Kongres Saveza komunista SFR Jugoslavije. Odgovor je ideološke prirode kao i danas. Tadašnji i ovi sadašnji politički sudionici, na ovim prostorima ex Jugoslavije, se ponašaju kao ” slonovi u staklarskoj radnji”. Politički sistem u novonastalim državama se promijenio.
Živimo doba postindustrijskog društva. Živimo nešto što se još nije desilo na kraju 90- tih godina 20 vijeka. Nove društvene klase u BiH su duboko zasjele u “svoje rovove”. Raspad sistema ili tzv. entropija je razarajuća. Zato mi na um pade “14 Kongres” poslije kojeg su mnogi njegovi učesnici krojili i kroje sudbinu. Iza njih je ostala opšta destrukcija. Vrijeme “seoba” traje. Na kraju tunela usred bijela dana ne sija više zvijezda petokraka. Više se ne raspoznaju elite po ideološkoj pripadnosti.
Danas važi pravilo: “Ko je jamio, taj jamio”. ” Krdo svinja” juri po baruštini i blatu na “pojilo” javne i narodne imovine da dokrajče ono što je ostalo. Poslije 14 Kongresa SK -a sve je na rasprodaji. Svi nude sve. Narod stoji na brijegu i čudi se onome što bi nesuđeni nobelovac Miroslav Krleža nazvao “kloakom”; na poprištu rapada koji se desilo u svjetskim razmjerama prije jedan 1 (jedan) vijek. Možda bi danas nakon 3,5 decenije uspjeo 14 Kongres SK. Narod bi rekao: “poslije svega nema kajanja”. Jah, tako je.