U periodu Edo ispuštanje vjetrova je bilo neprihvatljivo kao i danas, s tim da je teže posljedice nosilo za ženu nego muškarca. Prema jednoj od priča u ovom periodu japanske prošlosti nakon što su prosci došli u kuću djevojke kako bi dogovorili brak, djevojka je nehotice ispustila vjetar pred svima. Poslije je pobjegla glavom bez obzira iz prostorije prepune ljudi i izvršila suicid. Zbog takvih neugodnih događaja pojavila se jedna potpuno nova profesija koja se naziva heoibikuni, a koja podrazumijeva dvorkinju mlade imućne dame, koja preuzima ujedno i odgovornost za nezgode poput slučajnog ispuštanja vjetrova. Naravno da niko nije vjerovao u ovakvo preuzimanje odgovornosti, ali je to onoj koja je nosila “krivicu” skidalo ljagu s obraza.
Ovakvo stajalište je čudno s obzirom na japanski svitak koji se naziva He-gassen i koji doslovno znači “Takmičenje u prdenju”. Svitak je nastao u razdoblju Edo ili Tokugawe, a koje je trajalo između 1603. i 1868., a smatra se da on potiče iz sredine 19. stoljeća. Ono što je poznato da je period Edo počeo sukobom s Evropljanima i njihovim tradicijama te izoliranjem zemlje od stranih uticaja, dok je završilo potpunom suprotnošću odnosno prisilnim otvaranjem Japana prema Zapadu. Ne zna se ko je autor ovog svitka, kao niti je li riječ o jednoj ili više osoba. No, na prvi pogled ovaj svitak odaje dojam kao da ga je izradila samo jedna ruka. On sadrži 15 slika i započinje prikazom oglašavanja takmičenja u ispuštanju vjetrova, slijede ilustracije kuhanje i jedenja kao pripreme za nadmetanje. Prema sadržaju svitaka jasno je da u ovim borbama u ispuštanju smrdljivih plinova sudjeluju muškarci i žene i to u prilično obnaženom izdanju. U tom takmičenju ovim vjetrovima bivaju “pokošeni”ne samo drugi takmičari već stradavaju i okolne životinje, kao i drveće.
Postoje različita tumačenja svitka, a najčešće se tumači kao obračun sa Zapadnjacima u trenutku kada se zemlja otvorila ponovno zapadnjačkim uticajima nakon dugog perioda izolacije. Kako nigdje nema Zapadnjaka na svitku skloniji smo vjerovati da je to bila neka vrsta društvenog komentara u kojem se autor obračunavao s društvenim normama na šaljiv način.