Nixonov osnovni zločin bio je prikrivanje provale u sjedište Demokratskog nacionalnog odbora u washingtonskom kompleksu Watergate kako bi se ukrali dokumenti koji su mu mogli pomoći na izborima na kojima bi na kraju svakako pobijedio.
Optužbe protiv Trumpa da je potaknuo smrtonosne nerede kako bi ugrozio miran prijenos vlasti, u okviru zavjere za poništavanje rezultata predsjedničkih izbora na kojima je pobijedio Joe Biden, izgledaju “daleko ozbiljnije”, kaže profesor historije Michael Green. “Iskreno govoreći, Nixon je već bio srušen s pijedestala”, rekao je za AFP Green sa Sveučilišta Nevada u Las Vegasu, prenosi Index.
“Jedna od ironija je da Nixon nije trebao narediti provalu da bi pobijedio na izborima”, rekao je. “I nema dokaza, čak ni uz sve snimke, da je ikada bilo rasprave ili razmišljanja o poništavanju rezultata ako budu protiv njega.”
Pet provalnika iz Watergatea uhvaćeno je na djelu 17. juna 1972. i brzo se pokazalo da su neki povezani s kampanjom Nixona i Bijelom kućom. Istraga koja je uslijedila na kraju je otvorila Pandorinu kutiju zloupotrebe i prljavih trikova koji su uključivali političko špijuniranje, krivotvorenje korespondencije, pa čak i krađu para cipela kako bi se uzdrmao Nixonov rival.
Ali zataškavanje je u početku bilo toliko uspješno da je Nixon osvojio 49 od 50 država u svojoj uvjerljivoj pobjedi nad demokratom Georgeom McGovernom na predsjedničkim izborima te godine.
Prikrivanje je moglo i uspjeti da nije bilo slučajnog otkrića u ljeto 1973. da je predsjednik krišom snimao sve svoje sastanke u Bijeloj kući. To je uključilo i presudnu snimku na kojoj se moglo čuti kako Nixon naređuje da se FBI-u, koji je trebao istražiti provalu u Watergate, kaže da se “kloni toga”.
Nixon je dao ostavku nakon što je izaslanstvo republikanskih čelnika, predvođeno ultrakonzervativnim Barryjem Goldwaterom, došlo u Bijelu kuću 1974. kako bi mu reklo da će vjerojatno biti opozvan i da su sve karte otkrivene. Na kraju je pomilovan, ali mnogi od njegovih najbližih suradnika završili su u zatvoru.
Carl Bernstein i Bob Woodward, novinari koji su odigrali ključnu ulogu u svrgavanju Nixona, napisali su novi predgovor za svoju kultnu knjigu “Svi predsjednikovi ljudi” povlačeći paralele s Trumpom. Njihovo poređenje nudi uvid u par autsajdera koji su se osjećali opkoljeni neprijateljima u medijima i državnim institucijama.
No, oni sugerišu da Trumpovo poticanje masa na marš na Kapitol predstavlja “obmanu koja je nadmašila čak i Nixonovu maštu”. “Po pravnoj definiciji ovo je očito pobuna… tako je Trump postao prvi pobunjenički predsjednik u našoj historiji”, kažu.
Analitičari s kojima je razgovarao AFP ukazali su na znatno drukčiji politički i medijski krajolik s kojim su se Nixon i Trump suočili kada su u pitanju posljedice njihovih postupaka. Intervencija Goldwatera, na primjer, bila bi nezamisliva među velikom većinom današnjih republikanskih političara, koji su čvrsto uz Trumpa kroz dva opoziva i brojne druge kontroverze.
I dok je tada Senat jednoglasno izglasao osnivanje međustranačkog istražnog odbora za Watergate, republikanci 2020-ih uložili su veto na dvostranačku komisiju i kaznili dva člana stranke koji su se pridružili povjerenstvu Predstavničkog doma pod vodstvom demokrata u istrazi događaja 6. januara.
Oko 80 miliona Amerikanaca, znatno više od trećine stanovništva, slušalo je televizijsko svjedočenje pravnog savjetnika Bijele kuće Johna Deana protiv Nixona na saslušanjima u Watergateu. Oko 20 miliona, samo šest posto Amerikanaca, gledalo je prvo ročište koje je organizovalo istražno povjerenstvo za događaje 6. januara.
Za Davida Greenberga, autora knjige “Nixonova sjena: Povijest slike”, saslušanja u Watergateu bila su “presudna” u svrgavanju predsjednika koji je pokušavao potkopati demokraciju. “Razlika je, međutim, u tome što su 1973. i 1974. mnogi republikanski kongresnici i senatori lojalni Nixonu na kraju priznali da je bio uključen u kaznena djela”, rekao je za AFP.
“Danas je samo nekolicina… spremna priznati Trumpovo suučesništvo. Naše stranački polarizirano okruženje moglo bi spriječiti da saslušanja o 6. januaru postignu sve što bi trebala.”
U međuvremenu postupak Trumpova opoziva pokrenut sedmicu dana prije kraja njegovog mandata zbog poticanja pobune i očitog prikrivanja gotovo osam sati njegovih telefonskih poziva 6. januara nije značajno nagrizao podršku njegove baze.
“U vrijeme Watergatea, Amerikanci su bili ujedinjeni i vjerovali su svojim medijskim izvorima u okviru jedinstvenog nacionalnog dijaloga. Danas je to nemoguće”, rekao je bivši voditelj CNN-a Rick Sanchez za AFP.
Da su desničarske vijesti kablovskih kanala, koje dominiraju trenutnim konzervativnim diskursom, postojale 1970-ih, Watergate bi bio “samo još jedna priča u 24-satnom ciklusu vijesti u Americi”, tvrdi Sanchez.