Sa ekonomskog stanovišta to je više instrument nego mjera. Mjera nije jer ne zadire u suštinu problema. Instrument bi mogla biti jer je nužna i potrebna. Sve u svemu priča se svodi na jedno.
To je kako prebaciti poreski teret. Koncept od kojeg je vlast odstupila je da širi poresku osnovicu oporezujući i topli obrok, troškove prevoza na posao i slično. To su pravdali neutralnostima poreza. Sada je druga priča. Širi se neoprezovani dio dohodaka od nesamostalnih djelatnosti. To su plate koje su glavni izvor za finansiranje penzija i zdravstva. Očito da uredba nema odgovor koliko će ovaj instrument uticati na fiskalne ciljeve: finansijske, ekonomske, socijalne i političke.
Rekli bi dosta rizičan potez u uslovima finansijske i fiskalne discipline. Poluga zvana fiskalizacija je na ” dugom štapu”. Stanje u zdravstvu i penzionom sistemu je teško. I drugi traže više kroz raspodjelu dohotka. Realne šanse za rast su male. Ekonomija je na “leru”. Pred nama je teška i neizvjesna 2025. godina.
Nadanja su neizvjesna. Uredba je pitanje da ili ne. Rekli bi ” operacija na živo” ili bez anestezije. Tako mu dođe. Nije prvi put. Sve jedno zakon ili uredba. Svakako tonemo. Narod šuti.