Danijela Lazić na početku svog obraćanja govori da je ona ta nastavnica koju je nepoznati maloljetni učenik napao ogromnim kamenom od oko 10-15 cm prečnika, a ne običnim kamenčićem, i da je to uradio sa udaljenosti od oko metar, metar i po, udarivši je u glavu, ne razmišljajući da je napao nečiji život, piše Srpskainfo.
“Rečeno mi je da je imao pune džepove kamenja, kao i to da su nađene odbačene makaze u blizini. Cijeli događaj je snimila i školska kamera. Ja sam ta koja ga nikad u životu, ni u školi nije vidjela, niti mu predavala, niti se srela sa njim jer smo suprotne smjene. Ja sam ta koju je pomenuti maloljetnik napao bez ikakvog motiva, onako mučki, neočekivano, direktno u lice, ne razmišljajući da može da ubije osobu koja je samo htjela da profesionalno odradi taj poslednji čas, prisustvuje Nastavničkom vijeću i požuri kući da se čuje sa svojim djetetom… Ja sam ta koja je mogla biti bilo ko, ko se zatekao u školi, možda i neko dijete koje bi se našlo kao i ja u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu. Kažu mi, možda je tako spriječen dalji planirani napad na bilo koga u školi…”, priča Lazićeva.
Ističe da je ona ta čiji je život bio ugrožen napadom i da je imala sreću što je živa, jer je kamen nije pogodio u potiljak ili sljepoočnicu.
“Žao mi je što se traže motivi, i krivica svaljuje na prosvjetare, a ne vidi prava istina u sunovratu društva i porodice u globalu. Zašto je ovo učinilo to dijete? Zašto je planirao nekome ugroziti ili oduzeti život, pa je ponio taj ogroman kamen? Ko to zna, možda ni on sam ne zna?! Razloge i krivca neka traže nadležne institucije, a ne da se traže nagađanja i mišljenja neukih i neobaviještenih ljudi po društvenim mrežama. Ovako nešto se moglo desiti svakome od Vas, i zato moramo da se zapitamo šta mi kao društvo možemo da uradimo da se spriječi poplava nasilja po školama. I ja sam mislila da je Ribnikar tamo, negdje, daleko. Vidite da nije… “, zaključila je ona.
Napad se dogodio prije dva dana, a nastavnica je prevezena u bolnicu sa povredama glave.