Iako su prošle više od četiri decenije od smrti doživotnog predsjednika Jugoslavije, komunisti i dalje čuvaju uspomenu na njegovo lik i djelo. Sa sjetom se prisjećaju života u zajedničkoj državi, kada su bile zastupljene istinske, životne vrijednosti.
Poštovan i voljen, Tito je bio i ostao simbol jedne epohe. Za mnoge, revolucionarne. U njegovu čast, omladinci su nosili Štafetu mladosti kroz čitavu Jugoslaviju, kako bi je na njegov rođendan, 25. maja predali u ruke predsjedniku. Praznik je decenijama slavila cijela država. Danas, tek nekolicina jugonostalgičara, koja još uvijek čuva uspomenu na druga Tita, okupila se ispred njegovog spomenika u Sarajevu, poklonila se i položila cvijeće. Da je bio Titov pionir, i sada sa ponosom ističe Džano Avdić.
“Mladalački ponos i ideje koje mladi čovjek nosi, to je nezamjenjivo, nezamislivo u drugim vremenima. Mlad čovjek vidi nekakvu perspektivu, a onda je to bio entuzijazam poslije onog rata, nakon pobjede nad fašizmom. Bilo je bratstvo i jedinstvo, koje nam danas nedostaje”, kaže Džano Avdić, član ABNOR-a.
Nedostaju i istinske, životne vrijednosti, koje su u to vrijeme bile na cijeni, kažu prisutni.
“Dao nam je dostojanstvo, dao nam je život, dao nam je da živimo kao ljudi, besplatno školovanje, zdravstvo. Brigade su bile, radne akcije”, prisjeća se Enver Kadrović.
Radnih akcija više nema, a ni nekadašnje zajedničke države. Sanja Topan kaže, vratili smo se na početak, ne postoji volja za razvojem i napretkom države. I dok obilježavamo Dan mladosti, naši mladi odlaze.
“Našu mladost, poslije obrazovanja, poslije završenih fakulteta, poslije završenih diplomskih, postdiplomskih, čak i magistarskih i doktorskih edukacija, šalju da idu vani”, kaže Sanja Topan iz Udruženja antifašista boraca NOR-a Novo Sarajevo.
Uprkos preprakama i granicama koje su stavljene pred njih, ipak ih mladi prevazilaze, kaže dvadesetpetogodišnji Benjamin Soko.
“Samo naravno, to nije podržano od strane sistema, kojem odgovara da budemo podijeljeni u tom nekom službenom dijelu. Ustvari, negdje ispod svih tih zavjesa se krije jedan normalni, multietnički, multireligiozni život svih građana u BiH i šire”, mišljenja je Benjamin Soko iz Sekcije mladih SABNOR-a BiH.
A da će doći dan kada će se zauvijek spustiti ta zavjesa, želja je mnogih.
“Nadam se, jer čovjek ne smije izgubiti nadu nikada, doći će opet neko sretno vrijeme, doći će opet da se uzmemo za ruke idemo i pjevamo kročimo smjelo dignimo čelo. Ne može se trpiti ova žabokrečina, ovaj užas”, ističe Dževad Kapetanović,
Iako je iz godine u godinu sve manje onih koji dolaze kako bi ostavili ružu na spomeniku Josipa Broza Tita, kažu da uspomena na njega i lijepe godine koje su proživjeli ne blijedi. Nadaju se da će mladi prepoznati značaj jedinstva, kako bi sebi izgradili bolju budućnost.