Njihov je, kako ističu iz Centra za socijalni rad, u prosjačenju zatekao mobilni tim za identifikaciju potencijalnih žrtava trgovine ljudima Grada Mostara, koji je formiran u aprilu ove godine i kojeg uz njihove predstavnike čine i predstavnici Policijske uprave Mostar.
Osobe zatečene u prosjačenju u većini slučajeva poznate su uposlenicima Centra, kao korisnici prava i usluga iz socijalne zaštite.
Tvrde da se njima, pod određenim zakonom, omogućuje korištenje svih oblika prava i usluga iz socijalne i porodične zaštite, kao i korištenje usluga stručnog savjetodavnog rada.
Iz Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ-a naveli su kako bi se djeca koja se zateknu bez pratnje roditelja ili staratelja na ulici ili u prosjačenju uz asistenciju pripadnika MUP-a, trebali preuzeti predstavnici Centra za socijalni rad i smjestiti ih u prihvatnu stanicu, dok se ne pronađu biološki roditelji ili hraniteljska porodica ili smještaj u privremenoj ustanovi.
S obzirom da na području HNŽ-a nema prihvatnog centra, sa sigurnom kućom “Žena BiH” dogovoreno je da se ta djeca smjeste u razdoblju najduže do 48 sati dok se ne pronađe najbolje rješenje za njih ili ih se privremeno smjesti u Dječji dom u Mostaru, kažu iz resornoga ministarstva.
Kada su u pitanju odrasle osobe koje se zateknu u prosjačenju, prvo se utvrdi njihov identitet i porijeklo, a onda slijedi odgovarajući tretman, da li bolnica ili ustanova za smještaj ili neki drugi vid pomoći, ovisno o potrebi.
U Ministarstvu zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ-a nadaju se skorom otvaranju JU “Odgojni centar HNŽ” koji će, među ostalim, imati i takvu organizacijsku jedinicu.
Odgojni centar se, po riječima predsjednice Udruženja za obuku i razvoj “Dignitet” Edise Demić, spominje u Protokolu za prevenciju i postupanje u slučaju prosjačenja i drugih oblika iskorištavanja Grada Mostara. U tom dokumentu objašnjena je svrha odgojnog centra, a također se opisuju vlasti institucija: odgojno obrazovnih, centara za socijalni rad i zdravstvenih institucija, tužiteljstva i dr. Sve to lijepo piše, ali u praksi ne funkcionira. U Protokolu se navodi odgojni centar, kojeg nemamo. Također se u njemu poziva na konvencije o pravima djeteta, što jeste dobar pokazatelj i put kako bi trebalo biti u stvarnosti, ali mi u praksi ne možemo reći da je on u funkciji – izjavila je za Fenu Demić.
Djeca prosjaci najčešće iz romske populacije
Ona upozorava kako djeca prosjaci najčešće dolaze iz romske populacije, kako u Mostaru tako iu cijeloj BiH, a umjesto da se istražuju ti slučajevi, takvo ponašanje se upravo kao „tradicionalni kulturološki običaj“, a djeca se vraćaju u svoje porodice čak i kada su roditelji uključeni u iskorištavanje svoje djece.
Za prisilno prosjačenje, izvršenje kaznenih djela, pružanje seksualnih usluga i služenje u domaćinstvu u prisilno sklopljenim brakovima uglavnom se, kako kaže Demić, iskorištavaju djeca i žene.
Smatra se kako je mnogo prostora za unaprjeđenje te bi se i obični građani trebali uključiti i reagirati na dijete na ulici koje prosi, odnosno da se prijavi policiji, a policija bi dalje trebala postupiti sukladno zakonu. Djeci nije mjesto na ulici, a oni koji su plaćeni za svoj posao obvezni su raditi sve u svom domenu zaštite djeteta. Žena koja prosi s djecom koja će uskoro narasti, prosit će opet sa svojom djecom nekoliko godina. To je začarani krug. To nam je pokazatelj da društvo i sustav nije adekvatno odgovorio, niti djeluje – zaključuje ona.
S druge strane, navodi se i primjer dobre prakse gdje su djeca i žene stambeno zbrinute, i isto su to većinom pripadnici romske zajednice koji žive dostojanstvenim životom, a njihova su djeca uključena u redovito školovanje. Ti primjeri bi trebali biti vjetar u leđa pripadnicima romske zajednice da se otrgnu od tradicije i počnu živjet dostojanstveno i sukladno pravima koja imaju – zaključuje predsjednica Udruženja “Dignitet” Edisa Demić.