Život

U Italiji izvršeno prvo asistirano samoubistvo

Skoro godinu dana mediji u Italiji izvještavali su o mukama 44-godišnjeg čovjeka poznatog samo kao "Mario" dok je pokušavao da okonča svoj život samoubistvom uz pomoć ljekara.

FOTO: LUCA COSCIONI /ASSOCIATION
FOTO: LUCA COSCIONI /ASSOCIATION

Paralizovan od posljedica saobraćajne nesreće od prije 12 godina, suočio sa nizom pravnih, birokratskih i finansijskih prepreka u potrazi za smrću.

U četvrtak je “Mario”, koji je po prvi put identifikovan svojim pravim imenom, Federico Carboni, okončao svoj život – što je prvo samoubistvo u Italiji uz legalnu pomoć – u svom domu u centralnom italijanskom lučkom gradu Senigallia.

Carboni, neoženjeni vozač kamiona, bio je okružen porodicom, prijateljima i ljudima koji su mu pomogli da postigne svoj cilj, uključujući zvaničnike Udruženja “Luca Coscioni”, grupe za zastupanje prava na smrt, koja mu je pomagala tokom poslednjih 18 mjeseci i objavila vijest o njegovoj smrti.

Na konferenciji za novinare u četvrtak popodne, Filomena Galo, nacionalna sekretarka udruženja, pročitala je pismo koje je Carboni napisao prošlog meseca.

“Ne mogu da poreknem da se kajem što sam napustio život, lagao bih ako bih rekao drugačije, jer je život sjajan i imamo samo jedan. Ali, nažalost, ovako je prošlo”, navodi se u pismu.

Carboni je nastavio da se bori čak i kada mu se zdravlje pogoršalo, rekla je gospođa Galo.

“Federico je želio da iskoristi svoje pravo na slobodan izbor u Italiji, i bio je svjestan da će njegov otpor biti pravo, sloboda, ostvareno za svakoga”, rekla je ona.

Slučaj gospodina Carbonija povlači niz kontradiktornosti i ograničenja italijanskog zakonodavstva koje aktivisti za pravo na smrt decenijama pokušavaju da promijene u zemlji koja je sjedište Rimokatoličke crkve, koja značajno utiče na bioetiku.

Ustavni sud Italije otvorio je put za asistirano samoubistvo 2019. godine, suočen sa žestokim protivljenjem konzervativnih partija i Rimokatoličke crkve, ali je naveo da lokalne zdravstvene vlasti moraju da razmotre i odobre svaki zahtjev.

U konačnoj presudi, etičko vijeće je navelo da Carbonijevo stanje ispunjava uslove koje je postavio Ustavni sud, koji uključuju hroničnu i nepovratnu patologiju koja uzrokuje patnju koju osoba smatra nepodnošljivom.

Carboni je konačno dobio dozvolu da primi smrtonosne ljekove prošlog novembra, nakon što je dobio dva sudska spora i prevazišao prvobitno odbijanje zdravstvenih zvaničnika.

Nakon smrti Federica Carbonija oglasili su se italijanski crkveni lideri nazvavši život “darom” i pozvali na veću bliskost sa bolesnima i sapatnicima.

Obraćajući se lokalnim novinama nakon Carbonijeve smrti, nadbiskup Ancone Angelo Spina je rekao: “Smrt se mora prihvatiti, ali nikada ne izazivati”.

“Katolička crkva poštuje svakog čovjeka i zaustavlja se pred misterijom patnje i bolesti”, rekao je on, dodavši da je uloga crkve u ovim slučajevima “da ostane blizu, da se brine o njima na sve moguće načine, tj. da ih izliječi”.

Nauka i medicina pružile su mnoge resurse u smislu palijativnog zbrinjavanja, rekao je Spina, dodajući: “Život je dar i nikada ga ne treba dirati”.