Od svog prijatelja glumac se oprostio emotivno:
– Lafe moj, znali smo da igraš sudijsku nadoknadu ali sam se nekako nadao, poznavajući te dobro, da “Veliki sudac” neće svirati kraj još dugo,dugo… 25 godina smo bili dio života jedan drugome i bio si uvijek radost, optimizam, energija, osmijeh… “Nismo mi samo prijatelji, mi smo rod! Ja sam ti bolan amidža zvijezdo moja!”…tako si govorio, a baš i bijasmo kao strikan i netjak… čudesna su ta mala mjesta kao Dolac kraj Travnika koji podari svijetu i nobelovca i “trenera svih trenera”… “Onaj Mourinho, da se kao ja rodio u Travniku, taj do Vakufa ne bi dobacio! Donjeg!” Kada si rezimirao svoj život uvijek si naglašavao da je bio težak, prepun muke, tragedija, suza, gubitaka ali svijet te doživljavao kao čisti, gorski potok… a koliko sam tvojih iskrenih suza vidio… poklonio sam ti predstavu o tom istom životu, tvom, jedinstvenom i teško ponovljivom… spomenik za života… i još mi odzvanja tvoj šapat “hvala ti sine što si me za života učinio besmrtnim”… kada se bude snimao film o tebi to će biti najduži naslov u historiji kinematografije… “Gospodin, mangup, šarmer…” ili samo “Ćiro”… jer takva dvojica ne postoje… Dodao je kako se trudi izbjeći patetiku i kako se on od Ćire na oprašta.
– Trudim se izbjeći patetiku na ovim poligonima za opraštanja od društvenih mreža… jer ja se ne opraštam, tu si, bit ćeš tu, uz kafu kod “Charliea” i dalje ću čekati da naiđeš pa da smijeh odzvanja Gajevom… i da pričamo o svemu što volimo, o fudbalu, Bosni, Hrvatskoj, Travniku, Zenici, Zagrebu… mogli su te voljeti ili ne voljeti ali niko nije mogao biti ravnodušan prema tebi… a ja sam te baš volio… i igrat ću našu predstavu “Ćiro” dok trajem… i svaki pljesak bit će pljesak tebi… a zastor ne zatvaramo nikada…Tvoj Tarik – poručio je glumac na Instragramu.