Nekada se znalo ko je od 1 do 11 u fudbalu Džaja je bio 11. Jedan, jedini. K'o Tito.
Pišući o penzijama i penzionerima svima sam dosadio. I dok pišem ovaj tekst sjećam se poruka koje sam rekao u Tuzli na " Trgu slobode" a glasi: "Nama ne fali para. Para ima puno".
Da se malo igram učitelja iz ekonomije. Prvo i prvo doprinosi su porezi.
Od svih oglasa, uz sezonska sniženja, su napadni oni za diplome. Svi se reklamiraju. Posao ide kao prodaja halve.
Sjetih se vremena prije 60 više godina. Sjetih se Osminog i Šemsinog bunarića. Zvao se Badžička. Tu sam odrastao.
Baš smo čudan narod. Priča o rizli i razvučenom asfaltu je "žarila i palila". Ruke su trljali oni koji su bili blizu vlasti. Ulože 1 dobiju 10.
U mjesecu avgustu su naše srebreničke dove. Ništa ljepše. To su naši praznici. Dovi se u znak zahvalnosti.
Znaju li ove nove generacije šta je NAMA? Sumnjam. Možda znaju ovi koji su u srednjoj ili trećoj dobi.
U moru gluposti nosioca vlasti, u svim mandatima, prvo mjesto bi osvojila glupost nad glupostima.
Dolazi nam mjesec kolovoz. Naravno poslije srpnja i prije rujna. I pored vrućih dana i restrikcije vode sve su prilike da nam je ova 2024. godina najrodnija poslije 2013. godine.
U vezi ove sramote i fula oko reformi ispade da je kriva kordinacija. Građani su zbunjeni. Nama je pričao veliki privrednik Džafer Hogić kako se odbranio ovog zla koje se tada prije 40 godina zvalo "radna grupa".
Naš narod je čudan. Nasijeda na razne obmane i laži. Od lažnih foruma i protesta do zahtjeva koje zove peticija.
Baš mi je drago što nismo dobili 70 miliona novca "reformske sadake". Pljušte optužbe. Bez veze.
Nešto mi na ovim vrelinama dođe u glavu. Baš dok ovo cijelo ljeto boravim u svom Srebreniku. Povod je ovo oko JU " Apoteka" i JU " Dom zdravlja".
Srebrenik je poznat po vodama kiseljaci. Sačuvana je ona voda u Kiseljačkoj ulici koju smo svi pili. Za to su zaslužni građani.
Priča o većim penzijama u 2024. godini je laž. Notorna laž. Vlast govori istinu. Penzioneri sebe lažu.
Ispade da u BiH svako ima svoju elektroprivredu, svoju željeznicu i svoj "gras".
Opet se priča o zlatnim kokaka. Prva je očerupana, a zove se EPBiH. Drugu hvale i debljaju kako bi bila naš novi Energoinvest.
Kada ne znam kako da počnem priču ja se sjetim onoga "gdje smo". I prvo mi na um pade da smo u prvoj hefti/tjednu/sedmici kalendarskog ljeta.
U ove vrele ljetne dane na um mi pade mutvak i ganjak. O mutvaku sam pročitao danas lijepu priču od prijatelja iz Gradačca. Ostade mi ganjak.