Uskoro Bregović odlazi na odsluženje vojnog roka u Niš što je neminovno značilo pauzu za grupu "Bijelo dugme", ali ne i za njene članove.
Nakon povratka sa turneje po Poljskoj grupi "Bijelo dugme" se priključuju Zoran Redžić koji je odslužio vojsku i Ipe Ivandić jer je privremeno proglašen nesposobnim. Ubrzo počinju pripreme za veliku jugoslovensku turneju.
Zoran Redžić odlazi na odsluženje vojnog roka pa u grupu stiže Ljubiša Račić gitarista i vođa grupe ’Formula 4’ . Račić je dobio ulogu privremenog basiste, a prvi zadatak mu je bila jugoslovenska turneja.
Bregović se opredelio da radi sa svojom grupom "Bijelo dugme", a pratio ga je i Zagrebački gudački kvartet , snimljene su pjesme “Ima neka tajna veza” (na tekst Duška Trifunovića), “I kad prođe sve, pjevat ću i tad”, “Znam za jedno tiho mjesto” i instrumental “Minijatura za moju majku”.
U želji da se što više pojavljuju u medijima prije izlaska svog prvjenca "Bijelo dugme" već sljedeće večeri nastupa u beogradskom "Domu sindikata" na rođendanskoj proslavi tada kultne emisije Radio Beograda “Veče uz radio”, gde su uz ’Pop mašinu’, ’Smak’ i ’Crne bisere’, naprečac osvojili publiku.
Loša procjena "Diskotona" da ne prihvati štampanje singl-ploče za "Bijelo dugme" predstavlja najveći poslovni kiks u istoriji jugoslovenske diskografije.
Svakako najznačajniji član benda “Bijelo dugme” je kompozitor Goran Bregović rođen 1950. godine u Sarajevu. Djetinjstvo je proveo živeći u starom dijelu Sarajeva, na koji se nastavlja Baščaršija.
Goran Bregović našao je svoju sreću pored supruge Dženane sa kojom ima tri kćerke: Emu, Lulu i Unu, koje su odrasle i koje su pošle svojim putem.
Iduće godine obilježava se 50 godina postojanja i djelovanja "Bijelog dugmeta", najvećeg benda na ovim prostorima.