Odgovor na pitanje iz naslova bloga: Kakav Mostar želi HDZ? nije lako dati. Puno je jednostavnije reći kakav Mostar HDZ BiH... NE ŽELI.
Skandalozno poništavanje crvenog kartona za jednog igrača reprezentacije SAD nije samo "sportsko pitanje".
Bosna i Hercegovina formalno ima visokog predstavnika, dok međunarodna zajednica i dalje ne može postići konsenzus o njegovom nasljedniku.
Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, ima par „uloga“ u kojima se predstavlja u javnosti, ali mu je jedna od dražih... uloga „odlučnog poštenjačine“, koji se stalno bori sa nekakvim - što svjetskim - što lokalnim „zavjerama“ i pri tome... „radi sve da sačuva mir“.
Mogu li Hrvati u Bosni i Hercegovini, u isto vrijeme!? biti u dva politička stanja? Stanju konstitutivnog naroda sa svim izvedenim pravima (naslijeđe socijalizma) i dijaspore (naslijeđe višestranačja)?
Da budem do kraja iskren... gotovo cijeli angažman „međunarodne zajednice“ se vrti oko uloge i strategijskog pravca djelovanja SAD.
Kada je svojevremeno objavio kako ulazi u izbornu trku za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda ispred opozicione grupacije poznate i kao „Petorka“ - Zdenko Lučić nije imao namjeru polemizirati sa ostala dva jaka kandidata: Darjanom Filipović i Slavenom Kovačevićem.
Politički savez SNSD-a i HDZ-a, te u širem smislu Beograda i Zagreba, čini se kao da je okončan ili barem doveden na ostatke ostataka, nakon najnovijeg „sijela u Beogradu“ na kome je Milorad Dodik (SNSD) objavio kakao je Republika Srpska “suštinski ugrožena vojnim savezom Hrvatske, Albanije i „samoproglašenog Kosova“.
U političkoj ličnosti dugovječnog mađarskog premijera, Viktora Orbana, „prelomili“ su se neki od strateških interesa SAD, evropskih desničarskih pokreta i Ruske Federacije!
Odlučivši se napasti Iran, Donald Trump, je napravio istu vrstu „velike geopolitičke greške“, kao i Vladimir Putin, kada je svojevremeno olako napao Ukrajinu!
Smjena predsjedavajućeg Predstavničkog doma parlamenta FBiH, Dragana Miokovića se nije trebala dogoditi u parlamentarnoj proceduri i političkim natezanjima.
Prije skoro četvrt vijeka ubijen je srbijanski premijer - Zoran Đinđić. Gotovo ritualno na stepenicama Vlade u strogom centru Beograda. Nije imao nikakvih šansi!
Vjerovatno nikada nećemo do kraja saznati u kojem je to tačno momentu predsjednik SAD, Donald Trump, pomislio da je masovni napad na Iran – „dobra ideja“.
Kada su se iz ko zna kojih razloga i preko kojih "kanala" pojavile informacije ili bolje reći vrlo opasne laži kako "lijeva strana Neretve", eto "nije sigurna" za navijače iz Londona, a "desna" jeste - gradonačelnik Mostara, Mario Kordić je to uredno, a neki bi kazali i "svečano" - prešutio!?
I ranije je postojala tzv. „ekonomska diplomatija“ u službi državnih privrednih interesa, ali ono što se u zadnjih godinu dana događa u svijetu okreće potpuno naglavačke sva dosadašnja pravila i modele ponašanja.
„Mostar je groblje afera“ – napisao sam u jednom od svojih ranijih tekstova... samo treba odlučiti kopati. Dakle, ne treba puno ili duboko kopati, već samo odlučiti se na taj potez.
Opozicija u entitetu RS je "čudna biljka". Ima tu vrlo kvalitetnih i potentnih "biljaka", ali i jako puno „političkog korova".
Iako važi za političara tvrdih stavova, koji uvijek traži maksimalno (da "zaštiti Srbe") kako bi dobio baš ono šta mu treba – Milorad Dodik je - u teoriji i praksi - najveći politički „kameleon“ ne samo u BiH, već i u regiji!
Na kraju krajeva... potpuno je nebitno hoće li ili neće Milorad Dodik otići na nekakav „Molitveni doručak“ u Bijelu kuću u Washingtonu i ima li Mile „apetita“?
U „najboljoj“ maniri provjerenih autokrata, koji se kriju iza širih narodnih i nacionalnih interesa (a štite samo svoje!) predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, je fino - kao malu djecu – sazvao (u nedjelju!?) srbijansku Vladu i javno je - „naribao“.