Naime, Hrgić, već poznat bh. javnosti, je čovjek koji je punih 13 godina živio u pećini na obali male rijeke, u blizini Zenice.
Ovaj bivši radnik željezare otišao je prije 35 godina u Njemačku, nakon što mu se raspao brak. Međutim, nakon 10 godina je deportovan, jer je radio i boravio u Njemačkoj bez potrebnih dozvola. Po povratu u Bosnu i Hercegovinu, svoj stan je našao u ruševnom stanju.
Žarko kaže da nije imao nikakve ušteđevine niti bilo koga da mu se obrati, pa je na kraju završio u maloj pećini na obali rijeke.
Pećina, koju su nekada koristili rudari za skladištenje eksploziva, trebala je da bude samo privremeni smještaj, ali je tu ostao više od decenije.
Uprkos brojnim nedostacima života u pećini, Žarko tvrdi da su tu i brojni benefiti, takođe.
U jednom intervjuu 2017. godine, Žarko, govoreći zašto živi sam, kaže:”Ljudi uvijek nađu razlog za svađu, pa onda je bolje živjeti sam.”
Ipak, svih godina provedenih u pećini, Žarko nije bio sam. Sa njim su živjeli i psi, njih 13.
Kaže da su ga psi dodatno grijali tokom oštrih zima, kada bi se temperature spustila i do -25.
Ipak, Žarko priznaje da su zidovi pećine bili nevjerovatna izolacija od vanjskih neprilika. Kaže da bi vatru založio samo da skuva kafu ili nešto da pojede.
Kaže da je pećina bila idealno mjesto da se ljeti rashladi, što ju je činilo idealnim mjestom za sve vremenske prilike i neprilike.
Jedini problem bi mu pravila kiša, jer zbog blizine rijeke, znala je da poplavi tokom jakih kiša.
Kaže da se jednom prilikom jedva spasao, ne zaboravivši ni svoje pse.
U blizini je od kartona napravio “rezervnu kućicu” gdje bi išao kad poplavi sve i podigne se nivo rijeke.
Žarko kaže da dan obično započinje cigaretom, a onda se zaputi do Zenice, pregleda kontejnere u potrazi za hranom, ali i drugim sitnicama koje bi mogao iskoristiti. Obično bi u grad išao i tri puta dnevno.
Kaže da bi nekada sjekao drva lokalcima i tako zarađivao za hranu.
U jednom od intervjua, tvrdio je da čeka dvije penzije: jednu iz Njemačke, gdje je radio 10 godina, a drugu iz BiH, piše SB.
Planirao je da sebi tim novcem obezbijedi pristojan dom. Međutim, šest godina nakon toga, Žarko živi u prikolici.