Posljednjih nekoliko godina svijet je u totalnom vojno-političkom haosu kada se radi i ratnim sukobima i čini se da ih je više i s većim brojem žrtava bilo jedino u vrijeme Drugog svjetskog rata, ako gledamo moderniju ljudsku historiju.
Rat na Bliskom istoku gdje svjedočimo izraelskom genocidu na Palestincima (koji se dešava i tokom aktuelnog „lažnog primirja“), na žalost, postao je nešto što nam dođe kao normalna vijest i nešto gdje mi obični smrtnici ne možemo mnogo da djelujemo i možemo samo da se molimo Bogu za sve narode i zemlje koje graniče sa genocidnim Izraelom iza kojeg stoje Amerika i Zapadna Evropa.
Ratu u Ukrajini se ne nazire kraj, Ukrajinci su u sve težoj poziciji, a mali tračak svjetla vidimo u pokušaju da se ispregovara nekakav mir, ovih dana su ti pregovori donekle intezivirani, a vrijeme će pokazati šta će biti od svega dok Ukrajinci ginu ne samo za svoju zemlju nego i za interese Evrope i SAD-a.
U srcu Afrike, u Sudanu ali i u još nekim afričkim državicama traju već tradicionalni sukobi između vojski, paravojski i raznih drugih vojnih frakcija gdje svako želi komad vlasti i komad zemlje, a opet plaćaju, ko drugi nego, civili, žene i djeca uglavnom.
Pita li se Evropa išta?
Kina sve više kruži oko Tajvana, kao orao oko svog plijena na zemlji i pitanje je vremena kad će i tu početi invazija.
Sjeverna Koreja je već stara priča i kao da je sve ovo nabrojano malo pa imamo još i potencijalni sukob na relaciji SAD – Venecuela gdje bi, čini se, u budućnosti moglo biti rata, ali i ne mora.
O trenutno po Evropu najopasnijem sukobu, onom u Ukrajini, te mogućem otvaranju novog ratišta preko bare, u Venecueli, razgovarali smo sa vojnim analitičarem Nedžadom Ahatovićem koji nam je dao svoje mišljenje, analizu, prognozu… aktuelnih sukoba.
Pregovori SAD-a i Rusije sve više počinju ličiti na pregovore dva lidera kako da najbezbolnije završe rat u Ukrajini, ali na štetu Ukrajine koja bi ostala bez dijela teritorije. I dok to rade, stiče se dojam da se Evropa sve manje tu pita.
– Nedavno je procurio plan (navodno od 28 tačaka) koji su radile SAD i Rusija kao okvir za eventualni mirovni sporazum u Ukrajini. Većina diplomatskih susreta su, bar kako javljaju mediji, uključivali ruske i američke zvaničnike bez ključnog učešća ukrajinskih ili evropskih predstavnika. To naravno budi dvojbe, kao i strah da Ukrajina i njeni saveznici (npr. u Evropi) budu marginalizovani u pregovorima za koje se tvrdi da se vode “u ime mira”, započeo je Ahatović.
– Moguće je da Rusija koristi odugovlačenje i diplomatske manevre da kupi vrijeme, konsoliduje pozicije, a u isto vrijeme da SAD i Rusija razmatraju istorijske i geopolitičke opcije koje možda uključuju i pregovore “iza kulisa”. Ali, to ne znači nužno da je sve unaprijed definisano, niti da je isključena uloga Ukrajine. Čak je i formalno “tim za pregovore” naveden, ali sa mnogo nejasnoća. Osim toga, i u Zapadu (Evropa + saveznici) raste zabrinutost da bi pregovori mogli favorizovati Rusiju više nego Ukrajinu. Dakle, postoje solidni razlozi za skepsu. Ali isto je moguće da SAD, bar deklarativno, želi uključiti Ukrajinu i partnere, mada je način njihovog pregovaranja problematičan, smatra naš sagovornik.
Rat će potrajati…
Sve se češće kroz medije čuje kako su Ukrajinci u sve težem položaju na ratišu i kako će vjerovatno izgubiti rat, pogotovo ako on pređe i u 2026. godinu, za šta očito postoje „svi uslovi“.
– Trenutna situacija i zagovori za pregovore ukazuju da se rat ne završava brzo. Nema jasnog preokreta koji garantuje da Ukrajina “pobjeđuje”, front ostaje napet. Ipak, ni Rusija ne postiže odlučujuću pobjedu: pregovori, prijedlozi mirovnih planova i političke inicijative pokazuju da ni jedna strana nema jasnu vojnu dominaciju, ili bar ne dovoljnu za brzo zaključivanje sukoba. Uz to, podrška Ukrajini, i politička, i ekonomska, i kroz moguće saveze, još nije sasvim odbačena, mada je sve neizvjesno, kaže Ahatović.
– Moguće je da ako rat “pređe u 2026.” i ostane ovakav intenzitet i balans moći, Ukrajina može imati velike probleme da izdrži. Nema garancije da će moći zadržati teritorije i izdržati pritiske. Ali nije nužno da “gubi rat” u smislu totalnog kraha, mnogo zavisi od toga da li Zapad i saveznici ponovo daju značajnu podršku, i da li su pregovori iskreni. Drugim riječima: prognoza da “neće izdržati” nije realna i nije jedini mogući ishod, dodao je Ahatović.
Američka protiv droge ili Madura?
Dok ruska invazija na Ukrajinu traje, preko okeana je mogući novi sukob, između Venecuele i SAD-a. Već se odavno postavlja pitanje da li se Trump i njegova armija zaista bore protiv venecuelanske droge i narkokartela ili je u pitanju želja da se skidanjem tamošnjeg lidera Nicolasa Madura s vlasti lakše dođe do venecuelanske nafte i drugih prirodnih bogatstava kojima ova zemlja raspolaže?
– Deficit pažnje prema Venezueli je već evidentan, prema nedavnom planu spoljne politike SAD-a, Amerika raspoređuje težište prema Zapadnoj hemisferi, što uključuje i ranjive države Latinske Amerike. Postoje upozorenja iz Moskve da Rusija neće dozvoliti da se Venecuela “pretvori u novu Ukrajinu”, što implicira da je Rusija zainteresovana da zaštiti svoj uticaj u Latinskoj Americi, ističe sagovornik Bosnainfo.
– Međutim, vojni scenarij za Venezuelu bi bio značajno drugačiji nego u Ukrajini, geografski, politički i u kontekstu međunarodnih saveza. Konflikt tog tipa bi imao mnogo veće implikacije, a i SAD bi morale balansirati rizike kao što su region, reakcije, ekonomske posljedice, geopolitičke posljedice… Moje mišljenje je da nije isključeno da SAD gledaju prema Latinskoj Americi, uključujući Venecuelu, kao stratešku metu, naročito uz novu politiku SAD-a. Postoji realna šansa da se geopolitička tenzija pomjeri. Ali, pretvaranje toga u rat nije automatska posljedica jer za to bi morali postojati veliki interesi, podrška, logistika i jasna strategija. Kad uzmemo u obzir rusku podršku Venecueli situacija je daleko od jasnog, zaključio je Nedžad Ahatović.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.