Genocid na Bliskom istoku nad Palestincima, rat i užasni zločini nad stanovništvom Ukrajine usljed ruske agresije, sve veći pritisak Kine na Tajvan, vojni sukob koji je na pomolu i između SAD-a i Venecuele, afrički višegodišnji krvavi sukobi vojnih formacija i paraformacija koji su postali „normalna pojava“, situacija na našem Balkanu gdje ne daj Bože da nema SFOR-a, KFOR-a i američko-evropskog interesa, pa čak se i oko zaleđenog Grenlanda vodi tihi sukob između Danske i SAD-a…
Ukratko – svijet u kojem empatija nikad nije manja vrijedila nije bio takva tempirana bomba još od 30-tih godina prošlog vijeka uoči Drugog svjetskog rata, a može se reći i od vremena „hladnog rata“.
U fokusu su dva trenutno najveća sukoba koja bi, realno, mogla da se prošire i na širu regiju i zato svijet od njih najviše i strahuje. Naravno, riječ je i rusko-ukrajinskom ratu i Bliskom istoku gdje Izrael uz pomoć SAD-a radi doslovno sve što poželi.
Samit u Budimpešti ostaje samo san?
Nakon što su Rusi pokrenuli totalnu invaziju na Ukrajinu u februaru 2022, nekoliko mjeseci nakon toga razgovarali smo sa vojno-političkim analitičarem, prof. dr. Berkom Zečevićem koji je tada izjavio „bojim se da će ovaj rat potrajati…“. I bio je u pravu. Rat nije ni blizu kraja, a mi smo našeg analitičara ponovo kontaktirali i zamolili za analizu trenutne situacije u Ukrajini, ali i na Bliskom istoku gdje je nedavno zaustavljen genocid nad stanovništom Gaze (provjereno blizu 70.000 ubijenih civila, a još ih stotine leži zatrpano ispod ruševina) iako se povremeno avionsko bombardovanje nastavilo.
Ovih dana se dosta pričalo i samitu odnosno susretu Donalda Trumpa i Vladimira Putina u Budimpešti gdje bi se radilo na zaustavljanju rata, međutim to je u ovom trenutu stavljeno na čekanje s tim da će se dalje raditi na tom susretu ako je vjerovati kontroverznom mađarskom lideru Viktoru Orbanu.
– Trenutna situacija govori nam da će se vrijeme za prekid sukoba Rusije i Ukrajine mjeriti u godinama, a ne mjesecima. Iz nekoliko razloga. Ovdje jasno vidimo da Rusija ima i dalje svoje ekspanzionalističke zahtjeve prema Ukrajini, smatraju da i dalje imaju snagu da osvoje i zadrže one teritorije u Ukrajini za koje oni smatraju da su njima vrlo važne. Ima jasan stav prema predsjedniku Trumpu i SAD-u. Jer, Trump nema definisanu dugoročnu strategiju rješavanja ovog konflikta. Odluke koje on donosi su „ad hoc“ potezi, dakle mnogo ovisi o njegovom trenutnom rasploženju. Znači da mi praktično sada u svijetu imamo da su na sceni vođe koje imaju autokratske principe vladanja državom. To je ono što je izuzetno opasno pogotovo za male zemlje. Vi više ne možete procijeniti kakva je strategije neke velike države prema nekim kriznim područjima u svijetu, ističe na početku Zečević.
Ukrajinci se, smatra Zečević, izuzetno dobro bore, i učinili su nešto što je za pamćenje.
– Međutim, najvažniji resuri Ukrajine nisu teritorija nego njihov ljudski potencijal koji se svakom danom osipa zbog debalanca u oružanim potencijalima Rusije dok Ukrajina bitno zavisi od raspoloženja Zapada posebno u strateškom smislu oslanjanja na SAD, iako to izgleda u posljednje vrijeme da je zavisno od čitavog niza faktora i od raspoloženja Trumpa njegovom stavu prema Putinu.
Reakcija Putina na “Tomahawke”
Ima nešto i pozitivno u cijelom ovom haosu koji vlada na istoku Evrope, kaže naš sagovornik.
– Evropa se postepeno budi i postaje svjesna da je ona na neki način jedan kompletan entitet i treba da stupi na svjetsku scenu kao entitet s jasnim vojnim, ekonomski i intelektualni potencijalima.
U centru pažnje ruskih snaga i Putina su, može se reći opravdano, dalekometne američke rakete „Tomahawk“ koje se spominju kao moguće novo oružje u rukama ukrajinske vojske koji bi tako mogla gađati ciljeve duboko u ruskom teritoriju s nevjerovatnom preciznošću.
Putin je reagovao tako što je poslao poruku Amerikancima da bi to bio „jako loš potez i mogao bi izazvat joć veći konflikt i ratnu eskalaciju”, kao i to da “rakete Tomahawk neće promijeniti mnogo toga na ratištu“.
Zasad od tih raketa, za koje bi ukrajinska vojska morala prolaziti višemjesečnu obuku, nema ništa.
– Kada govorimo o „Tomahawcima“ treba posmatrati kompletan sistem oko tog naoružanja. To je jedan jedan sistem koji je bio prije svega bio baziran na brodovima i strateškim avionima. Ali najviše na brodovima i podmornica. Operativno, po mojim saznanjima, postoje samo dvije baterije za lansiranje „Tomahawka“ sa zemlje. Znači, trebalo bi se prvo sačekati opremanje ukrajinske vojske proizvodnjom, pa onda opremanje i obuka ukrajinskih vojnika da bi se „Tomahawk“ stavio na raspolaganje ukrajinskoj vojsci. I ta opcija vjerovatno ostaje kao pokušaj SAD-a da primoraju Putina na reakciju. Ali on ne odstupa od cilja, on i dalje prijeti, što je klasičan primjer ponašanja Rusije u međunarodnim odnosima kada vojna sila počinje da budem glavno sredstvo komunikacije, a ne pregovori i međunarodni odnosi. Dakle, možemo biti sigurni da u narednih pola godine do godinu, i u najboljoj namjeri da postoji želja SAD-a da pomogne Ukrajini, oni ipak ne bili isporučeni. „Tomahawci“ ne mogu biti prevaga na ratištu u smislu da oni donesu kraj rata. Oni mogu samo da onemoguće koncentraciju ruskih trupa na strateškom nivou u ratu prema Ukrajini, objasnio nam je bh. stručnjak.
Strah od reakcije arapskih zemalja
Svratili smo i do Bliskog istoka gdje se trenutno spominje kontroverzna izraelska aneksija Zapadne obale, a jasno je kuda bi to odvelo ako se ozvaniči. Čak je regovao i najveći saveznik Izraela, Trump, koji je poručio izraelskoj vlasti na čelu sa tamošnjim krvnikom i ratnim zločincem Netanyahuom da bi „aneksija bila direktan udar na sve što su Trump i Amerika uradili za tamošnji mir”.
– Aneksija Zapadne obale je diskutabilan pojam imajući u vodu da se već dvije decenije na tom području gradi i nasilno naseljava izraelsko stanovništvo odnosno doseljenici, i to često bukvalno rušenjem palestinskih kuća, naselja… Ako pogledate kartu Zapadne obale od prije 30ak godina pa na ovamo, i pogledati razliku svakih pet godina, primjetit ćete da se formirao čitav niz izraelskih naselja. Ovo sad što se dešava nije aneksija. To je samo pokušaj pravnog puta za prihvatanje realnog stanja koje se nalazi tamo. Jer, izraelska vojska, doseljenici vrše neprekidan pritisak na Palestince na Zapadnoj obali.
O reakciji Amerikanaca na aneksiju naš profesor kaže:
– Reakcija američkih vlasti na izraelsko spominjanje aneksije proizišla je iz toga da su oni postali svjesni kako će reagovati okolni susjedi u regionu. Oni neće podržati ključni aspekt ovog sporazuma koji je potpisan u smislu da dođe do smirivanja tenzija između Izraela i arapskih zemalja, prije svega mislim na Saudijsku Arabiju, Emirate, Jordan, Katar… To bi izazvalo drastično pogoršanje situacije na tom području. A ta aneksija pogotovo ugrožava Jordan zbog geografskog položaja.
– Ne smijemo zaboraviti ni Siriju na čijoj se teritoriji nalazi značajan dio izraelskih vojnih potencijala, koji su zauzeti raspadom režima Bashara. Dosta je kompleksna situacija. Dolazimo do toga da odmah imamo Tursku koja sklapa sporazum sa Sirijom zbog zaštite svoje granice, a lično smatram da Turska želi da bude saveznik sadašnjeg sirijskog režima, zaključio je Zečević za Bosnainfo.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.