Međutim, ovo ne bi bila BiH kada bi sve prošlo bez naših svakodnevnih problema kada je sarajevski prevoz autobusima u pitanju, a pogotovo je to bilo naglašeno tokom renoviranja tramvajske pruge kada je sav teret pao na autobuski saobraćaj.
Sada kada su tramvaji pušteni u pogon, Hrasničani, ali i svi ostali građani glavnog grada koji koriste slične linije, ponadali su se da će sve konačno doći na svoje mjesto, međutim konstantna kašnjenja, pogotovo jutarnjih autobusa, te oni u poslijepodnevnim satima, kada je najveća gužva u gradu, ponavljaju se iz dana u dan.
Kako nam je rekao jedan stanovnik Hrasnice, “prava je umjetnost stići na posao na vrijeme kada krenete iz Hrasnice u grad”.
Putnici protestuju svaki dan, najviše su na udaru vozači koji su često najmanje krivi ako je u pitanju velika gužva na cestama, a postavlja se pitanje zašto se onda u tim udarnim satima ne uvede dodatni broj autobusa.
Umjesto da popularna “komercijala” svede put iz Hrasnice do centra grada na nekih 30 – 35 minuta, uz kašnjenja i česte gužve, put zna potrajati i do sramotnih sat vremena, pa neki stanovnici Hrasnice krenu i dva sata ranije iz svojih domova kako bi na vrijeme stigli na posao.
Veliki broj njih cijeli taj put provede na nogama jer samo sretnici uspiju zauzeti sjedeća mjesta na početnim stanicama, pa se može reći da veliki broj njih na posao stigne već umoran od stajanja u gužvi, a radni dan još nije ni startao.