Od Banjaluke, preko Prijedora, Bihaća, Tuzle, Zenice, Mostara, pa do Sarajeva, građani su se u prošlu srijedu pridružili globalnoj inicijativi da protestom iskažu nezadovoljstvo zbog sve većih poskupljenja, pada životnog standard i nekontrolisanog divljanja cijena.
Najviše građana izašlo je na ulice Tuzle, njih oko 1.000, dok je u drugim gradovima na trgove izašlo tek par stotina.
– Građane su na ulicu izvela poslednja dešavanja vezana za povećanje plata parlamentarcima, ali i čitav niz drugih problema poput visokih cijena goriva, namirnica, smješnih i iritantnih izjava pojedinih političara – poručio je Adi Selman, građanski aktivista iz Tuzle.
Predsjednik Udruženja “Restart Srpska”, Stefan Blagić, koje je i organizovalo proteste u Banjaluci pod ironičnim nazivom “nećemo plate, hoćemo obećanja”, poručio je da političari nisu uradili apsolutno ništa da smire inflaciju u BiH, čiji su građani praktično preko noći osiromašeni za 20-30 odsto, a oni mogu sebi da povećavaju plate.
Blagić kaže da se to dešava i u državama regiona, u Evropi, svijetu, ali sve normalne zemlje su reagovale da pomognu nekako svom stanovništvu.
– Samo mi ovdje, ne samo da nećemo da pomognemo nego mi i odmažemo tako što još više novca tovarimo na partijske parazite koji ne rade apsolutno ništa u skupštinama- rekao je Blagić.
Podsjetio je da je Uprava za indirektno oporezivanje BiH saopštila da je u prvih šest mjeseci po osnovu PDV prikupljeno 848 miliona KM više nego u istom periodu prošle godine.
– Oni dobijaju ekstra profit, a građani samo ispaštaju – zaključio je Blagić.
I dok su na ulice gradova u srijedu izašli tek rijetki da izraze svoje nezadovoljstvo, društvene mreže danima “gore” od izliva nezadovoljstva građana širom BiH zbog poskupljenja goriva i osnovnih životnih namirnica.
Tako, na primjer, grupa “50.000 građana za proteste protiv vlasti u BiH”, koja na Fejsbuku ima skoro 25.000 članova, ovih dana je bila posebno aktivna vezano za pomenute proteste širom BiH.
S obzirom na to da je na proteste na kraju izašlo tek par stotina građana u pojedinim gradovima, postavlja se pitanje da li je iko od tih koji izražavaju nezadovoljstvo preko društvenih mreža na kraju izašao na ulicu da protestvuje?
Za razliku od evropskih zemalja, u kojima građani zbog minimalnih nezadovoljstava podižu glas, građani u BiH, sudeći po dosadašnjoj praksi, svoj glas dižu samo na koncertima.
Vijest da je na nedavne proteste ispred zgrade zajedničkih institucija u Sarajevu zbog povećanja plata javnim funkcionerima izašlo tek nekoliko građana, dok je, istovremeno, pobjednika “Zvezda Granda” u Tešnju dočekalo oko 20.000 ljudi, možda najbolje opisuje letargiju građana kada su u pitanju njihovi egzistencijalni problemi.
Ako bismo izuzeli povremene primjere kada su određene kategorije stanovništva, poput demobilisanih boraca, prevoznika ili rudara, organizovali mirne proteste i štrajkove, mogli bismo reći da u BiH gotovo niko ne koristi svoje demokratsko pravo na javno iskazivanje nezadovoljstva. Zbog čega je to tako?
Sociolog Vladimir Vasić ističe za Srpskainfo da su građani pomalo nezainteresovani po pitanju protesta iz prostog razloga jer su dosadašnji protesti, bar kada je u pitanju BiH, bili bez konkretnih ishoda.
On kaže da je ključno pitanje i ko je organizator protesta, koja je njihova svrha i da li je posrijedi neka politička korist toga ko pokreće proteste.
– S tim u vezi mislim da su građani pomalo bojažljivi, nezainteresovani i uspavani jer više ne vjeruju u taj neki građanski aktivizam. Zašto? Pa, ne vjeruju iz prostog razloga jer se sve to na kraju svede na neku politiku. Ne trebaju, ne mogu i ne smiju političari da budu involvirani u podizanje naroda na neke proteste – ističe Vasić.
Više od broja izašlih građana na proteste, Vasića zabrinjava struktura onih koji protestuju.
Posmatrajući dosadašnje proteste, kako ističe Vasić, primjetno je da na njima ima jako mali broj mladih, jako mali broj intelektualaca i akademske zajednice.
– Postavlja se pitanje gdje smo mi tu? Šta radimo? Da li smo spremni da se uključimo da rješavamo neke probleme. Sjetimo se Srbije, devedesetih godina, ko je pokrenuo proteste? Pokrenuli su ih studenti i akademska zajednica. Mi imamo osjećaj da danas kod nas ćute i jedni i drugi – upozorava Vasić.
On dodaje da se ne može očekivati inercija i energija od socijalnih kategorija, ratnih-vojnih invalida, penzionera, i ugroženih kategorija građana.
Za to je, kaže Vasić, potrebna omladina. On ističe da je jako važno pitanje šta je svrha protesta i šta želimo dobiti njima.
Bitno je, kaže Vasić, da li pojedinac ili neka grupa osoba, koristi masu da bi ostvarili neki politički interes.
– Čini mi se da to odbija ljude od protesta. S druge strane stoji činjenica da smo mi u BiH postkonfliktna zajednica. Dakle, društvo koje je ne tako davno imalo ratne sukobe. Svaki bunt građana koji se interpretira od strane političara kao narušavanje mira, zveckanje oružja i slično, automatski proizvodi strah kod građana. Često čujemo građane kako kažu:”dobro je i ovako, samo da ne bude gore, ili samo da ne čačkamo previše, da ne bi došlo do većih sukoba i novog prolijevanja krvi” – ističe Vasić.
On kaže da su građani pomalo u strahu, i dosta se plaše nekog većeg bunta i većih protesta.
Vasić dodaje da to ne znači da su zadovoljni trenutnim stanjem u državi jer je činjenica da je mnogima “dogorjelo do prstiju”, ali nemaju snagu da prelome strah jer su mnogo puta izmanipulisani i od strane vlasti, i opozicije.
– Nekako se osjećamo kao na nekoj vetrometini, nezaštićeni. Kada svemu tome još dodamo socijalni i ekonomski haos u kojem živimo, dolazimo u jednu bezidejnu i bezizlaznu situaciju – zaključuje Vasić.
Politički analitičar Velizar Antić ističe da smo kao društvo vrijednosno potonuli, a u prvi plan su isplivale vrijednosti koje ne bi smjele da budu model ponašanja većine stanovnika, dok su one prave i prihvatljive vrijednosti gurnute u drugi plan.
– Zbog toga imamo situaciju da umjesto za lopovluk i kriminal kažemo da se neko „snašao“. Kada neko ne prihvata trenutno dominantne vrijednosti, kaže se da je budala jer ne igra po pravilima igre. Međutim, i dalje vjerujem da je većina naroda dobro vaspitana i da se ne slažu sa trenutno dominantnim modelima ponašanja, samo su u prvi plan isplivali oni koji su se „snašli“. Oni su dominantniji, bučniji, daje im se više medijskog prostora i upravo iz tog razloga se i kreira slika da su svi u društvu prihvatili te vrednosti – smatra Antić.
S druge strane, kako dodaje on, vlast je takva da joj ne odgovaraju ljudi koji slobodno misle, postavljaju pitanja i bune se protiv ovakvih vrijednosti, ali i protiv režima koji je prihvatio te vrijednosti.
Antić kaže da iz tog razloga, upravo od strane vlasti, dolazi i narativ „da su svi isti“ i da nema šanse za bilo kakvu promjenu.
– Svakodnevno se narod uvjerava u taj narativ i jednostavno određeni broj ljudi i prihvata taj narativ kao istinit. Međutim, to jednostavno nije tačno. Ali su jako vješto radili na tome da se ovo razmišljanje ukorijeni u svijesti naroda koji je po principu kuvane žabe poprilično „skuvan“ i ne vidi uopšte mogućnost za promjenu i ovih loših vrijednosti ali i promenu vlasti – ističe Antić za Srpskainfo.
On kaže da je narod izgubio vjeru da se može bilo šta promijeniti i da moramo da živimo u društvu u kojima vladaju trenutna pravila igre. A ta pravila igre, kako ističe Antić, itekako odgovaraju vlastima i omogućavaju im opstanak na vlasti.
On dodaje da je za jako malu izlaznost na ove posljednje proteste, ali i na bilo koje druge proteste, odgovorna i podanička kultura našeg naroda.
– Mi, jednostavno, nemamo razvijenu demokratsku kulturu u kojoj je izlazak na protest građana, ukoliko nisu zadovoljni sa bilo kojom odlukom vlasti, potpuno normalan i prihvatljiv oblik ponašanja. Mi smo kroz istoriju živjeli u autoritativnim uređenjima i u svijest naroda se ukorijenila podanička politička kultura koja je dominantna u našem narodu i u čijoj je osnovi to da prihvata trenutnu vlast i da se ne buni protiv odluka te vlasti – zaključuje Antić.
On kaže da će građani u privatnim krugovima i okruženju pričati da se ne slažu sa odlukama vlasti, ali kada treba da izađu u javnu sferu i tamo iskažu svoj stav, tada nastupa strah i razmišljanje da neko drugi treba da se bori za njihov interes.
– A niko drugi osim samog naroda se neće niti boriti, a niti izboriti za njihova prava i interes. To je još jedan razlog zašto nema većeg broja građana na protestima – poručuje Antić.