Kada je u pitanju cijena respiratora, Solak navodi da su cijena u tim trenucima nije bila bitna, te da ih je trebalo kupiti koliko god da su koštali.
Ponovo bih kupio, bez razmišljanja, po cijenu da ponovo odgovaram. Tada smo imali jedan avion i sa njima smo dopremili respiratore. Danas nemamo avion, a imamo respiratore koji se ne koriste, jer je doktore strah. Dobili smo informacije da ih ljudi koriste, iako ne smiju da kažu. Mađarska je kupila te respiratore, Ujedinjeni Arapski Emirati su isto kupili, pa su nama donirali. UAE su platili 42-43 hiljade, dostavili su nam tu cijenu. To je cijena koju smo i mi platili. Potražnja diktira ponudu, svi su tražili respiratore. Firma Srebrena malina je u tom trenutku procijenila da može i da ima kontakte. Volio bih da vidim ko ne bi kupio u tom trenutku od bilo koga da je imao kvalitetniju ponudu. Imali smo Plan potreba od Zavoda za javno zdravstvo, od direktora Pehara da nabavimo bilo koji respirator, ali samo da je respirator. Takvih nam je trebalo 300. U stavci broj 27, u Planu potreba se spominje 200 komada respiratora, ali kvalitete kao što su Evita Draeger. Mi znamo šta je to, ali ih nema u tom trenutku. Evropska unija zatvorila tržište. Digli su cijenu, nismo imali izbora i kupili smo ih – zaključio je.
Solak dalje ističe da se ne boji zatvora.
Čovjek sam koji je preživio logor. Bio sam 15 dana maltretiran, mučen zajedno sa porodicom. Svaki dan su nas tukli, vodili nas na strijeljanje i opet sam se nadao da ću preživjeti i izaći. Ovaj zatvor je ništa u odnosu na ono što sam preživio. Takva mi je sudbina. Ne kajem se. Znam šta smo radili, koliko smo energije upotrebljavali tih dana. U FUCZ se majica nije kupila. Uništila se institucija koja je trebala ovoj državi. Načelnik štaba CZ je bio Fahrudin Solak, a komandant Jelka Miličević. Nestvarno, ali slobodna. Ako sam ja kriv, a da ona ne bude, nevjerovatno. Ako sam ja nevin i ona je. Nema krivnje, jer nije se ništa uradilo da bi postojala krivnja. Zajedno smo predložili tačku Dnevnog reda na sjednici Vlade. Čekali smo od proglašenja stanja nesreće Plan potreba 10 dana. Isplatu je potpisala Jelka Milićević. Ona je bila prvi potpisnik, a Fadil Novalić drugi. Ja sam poslao zahtjev da se plati. Tada, na toj sjednici Miličević kaže da ćemo cijeli budžet iskoristiti da kupimo opremu koja nam treba, a to su bili respiratori. Tada su finansijske službe u Federalnoj upravi obezbijedile pet miliona i organizujemo telefonsku sjednicu i glasam da sam saglasan za kupovinu medicinske opreme. I tada Miličević kontaktira službenicu u Federalnoj upravi i kaže da je malo pet miliona i da se obezbijedi još dodatna dva. Ta dva miliona KM su bili za servisiranje helikoptera koji ni dan danas nije servisiran, na taj novac smo tri godine čekali. Nakon toga se odustaje od servisiranje helikoptera i dodaju se još dva miliona. I nisam glasao za to jer sam smatrao da korona nije samo problem Civilne zaštite. Jelka je natjerala službenika da doda i dva miliona. Naredbe štaba moram poštovati primjenjujući Član 10. Za nepostupanje po tom je krivično djelo. Ja sam postupio tako i počinio krivično djelo, a komandant štaba ne zna ništa o respiratorima – zaključio je.