Armstrong je večeras održala predavanje u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u okviru manifestacije Dani o Allahovom poslaniku Selam, ya Resulallah 2023.
Armstrong je slavna religijska učenjakinja koja je napisala oko 30 knjiga koje su prevedene na 45 svjetskih jezika. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci govorila je o Poslaniku, njegovim objavama, ali i značaju islama. Prelijepo je biti ovdje. Ispričat ću vam priču priču koju dobro poznajete o duhovnom nemiru koji je postojao u 7.stoljeću naše ere u Arabiji kojem je Poslanik a.s. donio rješenje, rješenje koje je do danas tu i uprkos ogromnim promjenama kroz historiju.
On i njegova supruga Hatidža su imali mjesto na koje bi se povukli u planinama u pećini gdje su davali milostinju siromašnim koji su im dolazili i obraćali se, a isto tako su se molili tu zbog frustracija kojim su bili izloženi. Oni su se molili Allahu. Poslanik je imao snove, brojne snove iz kojih je isijavala nada koja mu je dolazila poput zore. A onda jednom, sa nekom vrstom užasnog bijesa, odjednom su riječi izašle iz njega. I oprostite mi, ne mogu vam reći te riječi na arapskom. Nažalost ja ne znam arapski jezik i jednostavno sam bila osuđena na to da proučavam Kur’an samo na prijevodu na engleskom jeziku.
Poslanik a.s. je imao snove koji su isijavali nadom, kao što jutro isijava zoru. A onda je čuo riječi: “Uči, čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna”.
Ljudi su tirani, oni misle da ono što posjeduju da je to njihovo. Radi tvog Gospodara dotakni rukom tlo. On je to uradio i spustio je čelo na pod. To je zapravo kenosis, odnosno grčki pojam pražnjenja samoga sebe. Pražnjenja sebičnosti, i trenutak kada prelazimo u sasvim novu dimenziju. To se opisuje na latinskom jeziku kao misterija koja je sveobuhvatna, istovremeno nas preplavljuje i privlači sebi, ali nas i zastrašuje. I na kraju imate predavanje u islamu da on se klanja, i na taj način predaje svoj ego i cijeli život nevjerovatnom glasu koji mu se obratio.
Isprao je sve iz sebe i preuzima vas nešto drugo. Mi sami u tom trenutku, inače smo puni ideja i projekata, ali u tom trenutku sve to predajemo. To je ono što se desilo poslaniku sa prvom objavom – kazala je Armstrong.
Naglasila je da “religija prevazilazi ono što se može iskazati riječima, ono što se može doseći mislima”. Ona nas ispunjava i sa strahopoštovanjem, i sa strahom, ali i čuđenjem, jer bivamo uvedeni u sasvim jedan drugi i drugačiji svijet. To je iskustvo za poslanika bilo u potpunosti preplavljujuće. On je trčao sa planine na kojoj se molio da bi došao do žene. I na tom putu je mislio da mu se anđeo ukazao, tresao se, bio je traumatiziran onim što je vidio i osjetio. A njegova supruga mu je uspjela pružuiti utjehu. U tom nevjerovatnom tzrenutku ona je bila izvor razumijevanja I utjehe. Ona mu je rekla da ga ne treba biti strah.
Žena ga je utješila, rekla mu je “ti si ljubazan, vodiš računa o drugima, boriš se da povratiš visoke moralne principe koje je tvoj narod izgubio”. A onda je uslijedio dugi period tišine. Cijele dvije godine ništa se nije desilo. Poslanik se mnogo puta upitao je li nešto pogrešno uradio. Supruga ga je ubjeđivala da nije, da nastavi sa svojim molitvama. Tako je prošao dvije godine kroz lično očajanje. Onda se desilo: Tako mi jutra i noći kada se utiša – Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo! Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta, a Gospodar tvoj će tebi, sigurno, dati, pa ćeš zadovoljan biti! Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio, i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi put uputio, i siromah si bio, pa te je imućnim učinio?
Zato siroče ne ucvili, a na prosjaka ne podvikni, i o blagodati Gospodara svoga kazuj!”
Te dvije nevjerovatne objave su govorile o siromašnima onima koji su na dnu piramide, koji su gladni. Kur’an podučava značaju jednakosti i brizi o siromašnima. Slavi Gospodara svoga i Muhammed je to uradio. Ta objava je pomogla ne samo poslaniku koji ju je primio, mudrom čovjeku koji je iznad većine nas, ona je isto tako pomogla siročadima onima koji nemaju dovoljno. To je nešto što je u Kur’anu stalni podsjetnik, da trebamo uvijek voditi računa o siromašnima. Na svu glad ili opresiju, ne smijemo nanijeti zlo drugima. Suština islama jeste predavanje svoga ega. Naš nas ego vodi, mi smo gotovo zatočenici ograničene prirode naše, a uprkos tome ono što Kur’an i svaka objava znači je da je to ekstaza, iskoračivanje iz okvora samoga sebe – pojašnjava Armstrong, piše Faktor.
Naglašava da “islam znači predaju ega koji nas neprestano zarobljava u tom malom svijetu našeg uma”. Islam nalaže davanje milostinje siromašnim. To znači da mi koji imamo šta popiti i pojesti imamo privilegiju.
Ima mnogo ljudi koji prose, a to se ne bi smjelo dešavati. Mi često mislimo da moramo samo u molitvama se obraćati Bogu, ali mi to moramo raditi i tijelom. I ja bih voljela da u krišćanstvu imamo korištenje tijela. Jer neurolozi su ustvrdili da je to važno. Muslimani sa samilošću i saosjećanjem pružaju ruku drugome. Mi na zapadu to ne činimo dovoljno. Mi u ovim mučnim teškim vremenima moramo pružiti ruku onima koji nisu u mogućnosti da imaju hrane. Sramota je da mi u tako bogatom Londonu još uvijek imamo ljude koji nemaju hrane. To nas treba brinuti, a ne samo pored da prođemo. Ego nas odvraća od toga.
Treba biti ljubazan, biti velikodušan, ne samo moliti. I drugi ljudi imaju odnos prema božanskom, i to treba cijeniti i poštovati. Osloboditi roba, nahraniti siromašnog ili siroče. Govoriti s poštovanjem jedan s drugim stalno. Sa strancima, sa drugim narodima, drugim ljudima. Mi smo u kršćanstvu od vjere napravili fetiš. Ja mislim da je to pogrešno. Sva naša vjerovanja su samo sjenke koje ukazuju na božansko. Božansko je mimo nas, iznad nas. Mi možemo shvatiti samo sitne stvari, kako malo vjere imamo. Mi još uvijek znamo tako malo. Mi na zapadu moramo dosta toga naučiti od islama. Cijela ta praksa predavanja, cijela ta praksa padanja na sedždu pred Allaha, kako ćete pomoći drugima – kazala je Armstrong.