Odavno je jasno da se u zaštiti kulturne baštine Crne Gore događaju nezakonite, neshvatljive i neprihvatljive stvari, ali nerijetko se potkradu i situacije kada sve krene iz pozitivne namjere, ispoštuju se procedure i dobiju dozvole, a onda se te dozvole pogrešno protumače. E, upravo se to dogodilo na nekropoli stećaka u Pišču, gdje je Park prirode Piva prošle godine počeo projekat “Sačuvajmo pivski Stounhendž”, koji se odjednom pretvorio u institucionalni skandal i neprimjeren odnos prema najvrednijoj baštini,piše Pobjeda.
Upravi za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore 10. novembra prošle godine dostavljena je prijava o zemljanim radovima koji se izvode na samoj nekropoli stećaka u selu Pišče. Iz dostavljene foto-dokumentacije, stručna lica Uprave zaključila su da se na samoj nekropoli izvode nedozvoljeni radovi, odnosno “iskopavanje zemlje bagerom i ostalim sredstvima, dislociranje stećaka, improvizovani zemljani radovi ispod i oko stećaka, što grubo narušava autentičnost i integritet ovog lokaliteta”.
Neuobičajeno za ovakvu vrstu postupanja, dakle bez izlaska na teren, Uprava se poslužila i Facebook stranicom Parka prirode Piva, na kojoj su podijeljene informacije, uz istu foto-dokumentaciju, o započinjanju radova na fizičkoj zaštiti nekropole stećaka, kao i na uređenju izletišta i parkinga u neposrednoj blizni, a u okviru projekta “Sačuvajmo pivski Stounhendž od zaborava”.
Ovaj organ izdao je smjernice za ove radove, a postupajući po zahtjevu Parka prirode Piva za “davanje smjernica i sugestija povodom potrebe i namjere turističke valorizacije nekropole stećaka Pišče, u okviru projekta koji je podržalo i Ministarstvo ekonomskog razvoja i turizma”.
Nakon sagledavanja dostavljenih informacija i fotografija, te nakon uvida u sopstvenu dokumentaciju, Uprava za zaštitu kulturnih dobara zaključila je da se radovi ne izvode po smjernicama ovog organa, te je odmah proglasila prethodnu zaštitu, u skladu sa članom 18 Zakona o zaštiti kulturnih dobara.
Članom 20 istog zakona je propisano da se prethodna zaštita uspostavlja na nepokretnom i pokretnom dobru za koje se pouzdano vjeruje da ima kulturnu vrijednost, radi sprečavanja rizika od oštećenja, uništenja ili nestanka. To je, pojednostavljeno rečeno, bilo i naređenje da se prekine sa izvođenjem svih radova na stećcima, a Uprava će u roku od godinu morati da valorizuje ovo dobro i stavi ga pod zaštitu zakona.
U smjernicama koje je izdala Uprava za zaštitu kulturnih dobara, a u koje je novinar Pobjede imao uvid, vidi se da je Park prirode Piva, čiji je osnivač Općina Plužine, upozoren da nekropola stećaka Pišče zadovoljava kriterijume u pogledu autentičnosti i integriteta baš poput pet zaštićenih nekropola stećaka po nacionalnom zakonodavstvu, te međunarodnoj (UNESCO) zaštiti koju uživaju dvije nekropole stećaka u Crnoj Gori. Lokalitet u Pišču je, kako su podsjetili iz Uprave, arheološki priznat 2010, a šest godina kasnije prihvaćena je inicijativa za uspostavljanje zaštite lokaliteta Piščansko brvno u selu Pišče, što uključuje i nekropolu stećaka.
Parku prirode Piva iz Uprave je stigla smjernica da, prije početka fizičke zaštite, angažuju stručno lice koje posjeduje konzervatorsku licencu za sprovođenje konzervatorskih mjera, a sve u cilju sprovođenja istraživačkog postupka detaljnog i potpunog dokumentovanja naslijeđenih vrijednosti, stanja i definisanja mjera zaštite.
“Dakle, tek na osnovu rezultata istraživačkog postupka predvidjeti konzervatorski tretman na način kojim se poštuje integritet i autentičnost ove vrijedne nekropole”, navodi se u smjernicama Uprave i zabranjuje formiranje parking prostora i postavljanja klupa za odmor u zoni nekropole stećaka, u radijusu od 300 metara, budući da bi te intervencije uveliko devalvirale prepoznate potencijalne kulturno-historijske vrijednosti.
Park prirode Piva, postupajući po smjernicama, angažovao je konzervatora Božidara Jovićevića iz Centra za konzervaciju i arheologiju. Ispostaviće se da je Jovićević, široko razumijevajući “poštovanje autentičnosti i integriteta dobra”, imao svoju viziju o fizičkoj zaštiti, konzervaciji i prezentaciji stećaka.
U njegovom opširnom izvještaju, koji je nastao nakon obustavljanja radova, Jovićević je otkrio šta ga je sve motivisalo da se odluči na ovakvu vrstu zaštite i prezentacije stećaka. U izvještaju je ukazao da je na lokalitetu u Pišču primjetno određeno grupisanje stećaka koji u relativno malom prostornom razmaku imaju paralelan položaj. U ovakvim okolnostima, prema ocjeni Jovićevića, dolazilo je do domino efekta, odnosno, prvi stećak usljed denivelacije, udara vjetra, zemljotresa, prirodnog slijeganja terena i velike zapremine i težine samog stećka nasloni se na susjedni i tako oba stećka vremenom zajedno tonu u tlo.
“Denivelacija, obaranje i utonuće su neminovni na svim stećcima, pa tako i na stećcima u Pišču”, zaključio je Jovićević.
Žalba
Zabrana radova na “pivskom Stounhendžu” nije se svidjela Parku prirode Piva, ni Opštini Plužine, pa je predsjednik Slobodan Delić brže-bolje početkom decembra uputio žalbu Ministarstvu kulture i medija, kao drugostepenom organu, ukazujući na povrede Zakona o upravnom postupku.
Ministarstvo kulture i medija Crne Gore trebalo bi, kako saznaje Pobjeda, ovih dana da odluči o žalbi Slobodana Delića. Odluka će vjerovatno biti donijeta u njegovu korist, pa će Uprava za zaštitu kulturnih dobara morati da ispoštuje sve odredbe Zakona o upravnom postupku i nadasve da izađe na teren u Pišču, te da na licu mjesta donese valjane zaključke i potom novo Rješenje o prethodnoj zaštiti. Delić ovom žalbom, naravno, neće ništa postići, s obzirom na nedvosmislene stavove stručnih lica Uprave i Centra za konzervaciju i arheologiju, osim što će natjerati Upravu da uradi sve po propisima.
Pobjeda je ovim povodom kontaktirala sa nekoliko crnogorskih arheologa i konzervatora, ali su svi odbili da zvanično komentarišu rad svog kolege Božidara Jovićevića, uz obrazloženje da već postoji zvanično mišljenje struke o tome što je uradio. Jedino je jedan arheolog, nezvanično, kazao da nije sporno vraćanje stećaka u prvobitan položaj i čišćenje radi prezentacije, naročito jer ona strana okrenuta ka zemlji obično bude najbolje konzervirana.
“Ali, pristup bez ikakvih prethodnih istraživanja, a govorimo ipak o nadgrobnim spomenicima, upotreba mehanizacije i tamponiranje oko njih… još od strane konzervatora, to je poraz. Pritom, u domenu stećaka, makar ovih pod zaštitom UNESCO-a, ne postoji preporuka za njihovo podizanje i ispravljanje. Praktikuje se prezentacija ‘in situ, dakle onako kako su nađeni. Osim ukoliko su u potpunosti utonuli, onda se radi na nivelaciji”, kazao je Pobjedi arheolog, koji je tražio anonimnost.